Prije koji dan odjeknula je vijest o osnivanju Udruga dragovoljaca HOS-a 1991. godine, kojoj je na čelu Jurica Jukić, drugi zapovjednik 9. Bojne.
"Okupili smo se ovdje da bi ispravili nepravdu koja se ponavlja i da kažemo istinu nakon puno godina, da ispravimo laži koje se ponavljaju. Mi nemamo veze s 10. travnjem, Naša 9. Bojna je osnovana na današnji dan, 21. 6. 1991. godine, pod imenom 9. Bojna, a ne pod imenom Rafael vitez Boban i to hrvatska javnost mora znati. O tome postoje dokumenti", kazao je tada Jukić.
Marko Skejo reagirao je na ta događanja priopćenjem. Kaže da su iznesene neistine na njegov račun, kao i na račun udruge.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti i autentično.
Iako smo do sada šutjeli ovim činom iznošenja gnjusnih laži prisiljeni smo istupiti u javnosti.
Naime, o mom stavu i ratnom putu kojeg sam započeo u lipnju mjesecu 1991. godine, sve je već rečeno. Ne slučajno, naglašavam da sam kao situirani poduzetnik, suprug i otac troje malodobne djece u to vrijeme krenuo u obranu naše Domovine. Najprije u sastavu MUP-a, a kasnije kao pripadnik HV. Moj ratni put počeo je 1991. a završio 1996. godine na dužnosti Zapovjednika 114.br.HV. Imam više ratnog puta to jest ratnih dana nego Jurica Jukić i svi oni okupljeni na spomeniku zajedno.
Kako dolazim iz drniškog kraja moj ratni put započinje baš na tom dijelu ratišta, gdje sam zapovijedao vodom koji je u to vrijeme nosio oznake HOS-a. Od samog početka znao sam i osjećao da tamo pripadam i da sam ZA DOM SPREMAN! Postoji li išta ljepše od tih riječi? Biti ZA DOM SPREMAN!
To što nam TI tako zvani „naši“ spočitavaju, oni su dobili nalog i imaju za cilj da nas razjedine , a mi znamo i te kako iz kojeg gnijezda to dolazi. I ovo nije prvi put da nasrću na nas, kako u ratu, tako i u miru. Taj isti nalogodavac koji je 1992.g. bio Načelnik HOS-a došao je u sedomom mjesecu 1992.g. u Split i rekao meni Zapovjedniku IX. bojne HOS-a u jeku najžešćeg rata, da je rat pri kraju i da rasformiram postrojbu. Ali gle čuda rat je potrajao...
Okaljati ime udruge, čast poginulih i živih pripadnika IX. bojne HOS-a, jedine postrojbe koja je svoj ratni put bez ijedne mrlje u Domovinskom ratu odradila do samog kraja rata. Na ponos i diku svih hosovaca, svih onih koje vole svoju Domovinu. Sudjelovala je u svim važnim akcijama Domovinskog rata, nerijetko uz bok gardijskim brigadama. O našem ratnom putu također je sve već rečeno.
Ponavljam ne odričem se ni NDH-a, ni 10.travnja, ni pozdrava ZA DOM SPREMNI! Isto tako moram reći da nije bilo NDH-a ne bi bilo ni današnje Hrvatske. Ako zagrebemo u povijest od stoljeća 7. samostalna i nezavisna država Hrvatska težnja je i san svakog pravog istinskog hrvata. Onoga ko ljubi svoj Dom.
I onda se u onom ratu kao u Domovinskom ratu ginulo za isti cilj. Za JEDINU NAM DOMOVINU HRVATSKU.
Čega da se odričem, ne razumijem?!
Zapovjednik IX. bojne HOS-a „Rafael vitez Boban“ postao sam na inicijativu, satnika Ivana Vuletića tada v.d. Zapovjednika IX. bojne HOS-a, ne na inicijativu Jurice Jukića kako on kaže, jer je u to vrijeme bio smijenjen zbog malverzacija s novcem u Livnu još u ožujku 1992.g.
Kad sam preuzeo zapovijedanje bojnom već tada je nosila ime „RAFAEL VITEZ BOBAN“, koje je dobila na inicjativu prvog zapovjednika IX. bojne HOS-a pukovnika Joze Radanovića, čini mi se u studenom 1991.g., što se može potkrijepiti dokumentacijom. Znači nisam joj ga ja dao, ali sam jako ponosan što nosi to ime. A on kaže da se nikad tako nije ni zvala. Kakve li ironije? To je samo još jedna u nizu laži kojom se služi gospodin Jukić.
Nadalje, ako ne zante imenovani je prije mene bio predsjednik Udruge IX. bojne HOS-a, iste ove udruge, koje sam ja sada predsjednik, s koje je smijenjen također zbog malverzacija novcem. Imao je priliku zapovijedati IX. bojnom HOS-a u ratu, voditi udrugu u miru, dokazati svoje sposobnosti, ugled. Ali nije uspio. I sad bi osnivao novu udrugu. Svi ljudi koji su bili s njim, koji su ratovali s njim znaju točno o čemu se radi., a znamo i mi u udruzi. Toliko o dotičnome, pa sami prosudite.
Kolike su njegove zasluge u Domovinskom ratu, mogu posvjedočiti njegovi suborci iz tog vremena koji se vrlo dobro sjećaju, kako je ratovao i gdje je bio. Ratišta koja spominje nije ni dan danas posjetio a kamoli u ratnim vremenima. Sve što je izrekao su laži. Sve će se pokazati kroz neko vrijeme. Neka demantira sve navedeno. Današnja slika sa spomenika i ljudi koji su ga podržali govori više od tisuću riječi. Za njih je rat završio davne 1992.g. i sad bi nam ti isti govorili kako da se ponašamo.
Pametnom dosta.
Toliko je očito što je u pozadini cijele priče. Okalajti ime postrojbe sa mnom na čelu. Tko su nalogodavci i u čijem interesu rade nije teško za prosuditi. A ja im poručujem da poslušaju Thompsonovu pjesmu Kletva kralja Zvonimira, pa ću izdvojiti jedan refren „Prodali su naše snove judini sinovi, suvo zlato bacili u blato“... Udruga smo koja brani i čuva spomen na poginule, umrle i žive pripadnike naše postrojbe, kao i njihove obitelji, čuva spomen na Domovinski rat. Da se nikad ne zaboravi.
Također moram spomenuti i mladež koja je pridruženi i ravnopravni član udruge. To njih boli. Sjetite se samo 09.travnja ove godine, naše svečane akademije na kojoj smo dodijeli odlikovanja za poginule, umrle i žive pripadnike. Isto tako pripremamo monografiju i knjigu postrojbe, prijavljujemo se na natječaje. Stalno smo aktivni, i onda nas takvi poput Jukića prozivaju i svrstavaju u kontekst neprihvatljiv za nas. Nismo zaboravili dijasporu ni ljude koji su nas pratili i u onim ratnim vremenima i danas u miru. Pogledajte naše slike i slike njegovih potkupljenih političkih žentončića i bit će vam sve jasno.
Ja kao ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a „Rafael vitez Boban“ i 114.br.HV u ono vrijeme sam postrojavao na tisuće bojovnika i dan danas u miru mogu postrojiti vojsku kojom sam zapovijedao, na koju sam iznimno ponosan, a ti gospodine Jukiću vidjeli smo danas tvoju vojsku pored spomenika poginulim vitezovima naše postrojbe. Na tvoju sramotu Jurice Jukiću.
