Iliri su skupina srodnih naroda koji su od prapovijesnog doba nastanjivali područje Balkana pa tako i današnje Hrvatske. U Hrvatskoj kroz povijest nalazimo Histre, Liburne, Japode, Delmate i Ardijejce. Poznati su njihovi ratovi s Grcima i Rimljanima, a početkom nove ere uključuju se u rimski sustav. Tada mnogi Iliri dobivaju građanska prava, a poznati su i rimski carevi ilirskog podrijetla: Aurelijan, Prob, Dioklecijan i Konstantin.
Delmati su obilježili najstariju povijest Dalmacije te se po njima zvala rimska provincija Dalmatia te današnja Dalmacija. Mnogo puta su opjevani njihovi napadi na Liburne, koji su bili grčki saveznici te stare gradove Issu (Vis), Far (Stari Grad na Hvaru) i Salonu (Solin).
Međutim, ono što je manje poznato su božanstva koja su oni slavili. Glavno i najviše štovano božanstvo njihov je stočni bog Silvan (Silvanus) i njegova božanska družica Thana. Ona je bila zaštitnica izvora i često se prikazuje u društvu košute, pa približno odgovara rimskoj Dijani (Diana). Treće važno delmatsko božanstvo bio je ratni bog Armatus koji odgovara rimskom Marsu i grčkom Aresu. Četvrti bog zla bio je crni nebeski zmaj koji je po njihovu vjerovanju za vrijeme pomrčina proždirao Sunce ili Mjesec, a njegovi reljefi su prikazani pri ulazu pećine na Braču (Mužić, 2002.).
Svetišta Silvanovog kulta
Prema N. Cambiju, Silvan je bio primarno šumsko-pastirsko božanstvo, a istoimeni rimski bog bio je udjelitelj blagostanja poljodjelcima. Najveći broj pronađenih Silvanovih svetišta je na salonitanskom području. Na obroncima Klisa i Kozjaka, izvan granica bedema, gdje su pastiri svoja stada vodili na ispašu, ostali su sačuvani reljefi uklesani u živu stijenu. Svetišta su se nalazila u blizini izvora vode, u teško pristupačnom pastoralnom krajoliku te kao takva najbolje prezentiraju stočarsku komponentu kulta. Na postojanje još jednog
takvog kultnog mjesta u prirodi ukazuje i reljef danas uzidan u crkvu sv. Ante i Roka u Gornjoj Podstrani, na nekadašnjem pituntinskom teritoriju (Miklobušec, 2017.).
Na ovom reljefu Silvan se pojavljuje sa svojim pratiteljicama Nimfama. Jasno se vide Silvanovi atributi, poput pastirskog štapa (pedum) u lijevoj i pastirske svirale
(siringa) u desnoj ruci, dok se između njega i Nimfa nalazi pas ili jarac. Spomenutim nalazima možemo priključiti još jedan reljef danas uzidan u obiteljsku kuću u Žrnovnici
na kojem je Silvan prikazan u pokretu. U Silvanovoj desnoj ruci nalazi se pedum prebačen preko ramena, dok u spuštenoj lijevoj ruci vuče životinju za koju se ne može točno utvrditi je li riječ o kozi ili jarcu. Reljef je izvorno pronađen na padinama Mosora u zaseoku Nugal (Miklobušec, 2017.).
Reljef iz Nugla isklesan je u vapnencu. Prema riječima Ivana Barbarića, čiji otac je reljef uzidao u kuću, sam reljef je par centimetara širi od polja koje je ostavljeno otvoreno nakon što je kuća ožbukana. Debljina ploče na kojoj je uklesan reljef nije poznata. Prikaz je uklesan u plitkom reljefu. Reljefni prikaz je dijelom oštečen, pa su pojedini detalji teže razumljivi. Središnja figura reljefa je lik boga Silvana prikazan u hodu na lijevo. Silvan je prikazan en face, a lice mu je prilično oštećeno. Naziru se rogovi, izdužene kozje uši, mjesto gdje su bile prikazane oči te zašiljena trokutasta brada. Nije moguće utvrditi kako je bila prikazana kosa. Torzo je također oštećen, ali je iz cjeline prikaza vidljivo kako je i ovaj dio tijela bio prikazan okrenut prema promatraču, dok je donji dio tijela u pokretu. Vidljiva je naglašena razdjelnica na donjem dijelu torza i ogrtač od životinjske kože kojom je bog mogao biti ogrnut.
Noge su prikazane u raskoraku, i to kao kozje noge. Donji dio nogu s papcima nastavlja se na dijelu reljefa koji je zažbukan. Božanstvo lijevom rukom spuštenom uz tijelo iza sebe drži za prednje noge kozu ili jarca. Reljef je na mjestu glave te životinje prilično istrošen, pa se slabo razabire točan položaj glave. Silvan u podignutoj desnoj ruci iznad glave drži svinuti pastirski štap, pedum. Ispod završetka štapa vidi se okrugli predmet. Ispred božanstva nalazi se pas prikazan u sjedećem položaju glave uzdignute i okrenute unatrag prema božanstvu. Dva stabla uokviruju prikaz s lijeve i desne strane. Stablo na desnoj strani je mnogo bolje sačuvano, pa se jasno vide konture debla, grana i krošnje u kojoj su prikazani vjerojatno nekakvi okrugli plodovi. Stablo s lijeve strane je oštečeno pa se tek nazire, ali se čini kako je imalo iste konture kao i ono na desnoj strani (Barbarić, 2011).
Silvan na Trsteniku
Trstenik ime duguje trstici, biljci koja uspijeva samo na mjestima s dovoljnim količinama vode potrebne za njezin rast. Na jednoj od lokacija u splitskom polju, u blizini crkvice sv. Lovre od Pazdigrada i današnjega splitskog groblja Lovrinac, u različitim prigodama i
okolnostima otkrivena su dva fragmentarna kamena reljefa; jedan s prikazom Silvana, popularnog domaćeg pastirsko-šumskog božanstva, a drugi s likom njegova ženskog paredra Dijane.
Silvan je prikazan između dva stabla, s naramkom prikopčanim na desnom ramenu. Zanimljivo je da je na nevelikoj udaljenosti, na putu prema obližnjem Kamenu, otkriven i ulomak reljefa koji prikazuje dvije nimfe (treći lik nažalost nedostaje). Do glave prve nimfe vidljiv je dio trstike koju je očigledno držala u desnoj ruci, a sačuvan je i dio natpisa koji pokazuje da je reljef možda bio posvećen još nekom od srodnih božanstava (Silvanu ?), premda se sačuvani dio početnog slova E mogao također odnositi i na slovo F,
pa bismo u tom slučaju mogli pomišljati da se posveta odnosila na nimfe kao personifikacije vodenih izvora (Rendić-Miočević, 2007.).
Pribrojimo li navedenim spomenicima još i natpis s posvetom nimfama sa splitskog Pojišana, zatim u nekoliko navrata publicirani ulomak reljefa iz Duplančića dvora na Lučcu, odnosno Radunice - u ranijoj literaturi spominje se doduše da potječe iz okolice Stobreča - s prikazanim polunagim nimfama sa školjkama i pastirskim štapom (pedum) koji je očito pripadao Silvanu, kao i reljef s prikazom Dijane u liku božanstva noćnog svjetla, također s Lučca, mogli bismo zaključiti da se splitsko područje, a poglavito splitsko polje, nekadašnji ager Salonitanus, nije u većoj mjeri razlikovalo od drugih krajeva u širem arealu Salone. Silvan, Dijana i nimfe na tom su prostoru bili vrlo omiljeni, svakako još znatno prije gradnje znamenite splitske Dioklecijanove palače.
Primjetno je također da je reljef i površinski mjestimice oštećen i izlizan, što autora spomenute rasprave o delmatskim prikazima Silvana ipak nije omelo u nastojanjima da predloži identifikaciju nekih nedovoljno jasnih detalja. S ikonografskog stanovišta svakako je najzanimljivija pretpostavka da je Silvan prikazan s naramkom koji se naslućuje ispod lijevog ramena, a u njemu su, po autorovu mišljenju, vjerojatno bili prikazani i različiti poljski plodovi. U identifikaciji tog razmjerno rijetko zastupljenog ikonografskog detalja na figuralnim prikazima “domaćeg” Silvana vrlo dobro može poslužiti usporedba s poznatim solinskim Silvanovim reljefom iz zagrebačkog Arheološkog muzeja, na kojemu je jasno vidljivo da božanstvo nosi naramak prikopčan na desnom ramenu, premda se njegov veći dio nalazi na suprotnoj, lijevoj strani.
Rezimirajući sve što je prethodno rečeno, možemo zaključiti da je prostor splitskog polja, današnji integralni dio gradskog areala dalmatinske metropole, u rimsko doba bio sporadično razmjerno gusto napučen i ispresijecan različitim cestovnim pravcima. Spomenici koji su otkriveni na tom području, a o kojima je ovdje bilo riječi, ne razlikuju se gotovo ni u čemu od onih koji su u doista velikom broju otkriveni na širem salonitanskom prostoru (Rendić-Miočević, 2007.).
Literatura
- Mužić Ivan, Hrvati i autohtonost (Slaveni, Goti i Hrvati na teritoriju rimske provincije Dalmacije). Dominović, 6. izdanje, Zagreb 2002.
- Miklobušec Lara, "Silvanova svetišta na području salonitanskog agera", Rostra: Časopis studenata povijesti Sveučilišta u Zadru, Vol. 8 No. 8, 2017.
- Rendić-Miočević Ante, "Ulomci reljefa s prikazom Silvana i Dijane s lokaliteta Tršćenica u splitskome polju", Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, Vol. 100 No. 1, 2007.
- Barbarić, Vedran. Reljef Silvana iz Nugla-Barbarića, 2011.
