U srcu Žrnovnice, mjesta bogate povijesti i raskošnih prirodnih ljepota, mještani su se okupili oko jedinstvenog cilja – otkriti koja je najstarija maslina njihova kraja, a možda i cijeloga Splita. Ispostavilo se da žive pokraj stabala starih preko 1.200 godina.
„Zvala sam arhitekta krajobraza Igora Belamarića da stručnim okom procijeni starost maslina. Njegove procjene su nas sve zapanjile – neka stabla su stara i do 1.200 godina“, ispričala je Darija Bujas, pokretačica istraživanja, dodavši poslije: „Srce mi je veliko nakon svega ovoga. Sve je krenulo kada mi je rođak Kristijan Amižić pokazao svoju maslinu koja je velika i stara te me zamolio da potaknem istraživanje starosti maslina u Žrnovnici.“
Na temelju terenskih mjerenja Belamarić je ustanovio da se na području Žrnovnice nalaze pojedinačna stabla stara između 500 i 1.200 godina, „čime ovo mjesto postaje jedinstvena točka prirodne i kulturne baštine u Dalmaciji“, zaključuje Bujas.
Belamarić: Ovo nadilazi lokalnu važnost
Krajobrazni arhitekt Igor Belamarić, dipl. ing. agr., već puna dva desetljeća mjeri i katalogizira stabla Splita. Upravo je njegovo istraživanje potvrdilo da se u Žrnovnici krije „zeleni senior“ star oko 1.200 godina.
Belamarić priznaje da je prvi susret s Libovačkom maslinom bio šok:
„Otkrće masline procijenjene starosti oko 1.200 godina na lokalitetu Libovac u Žrnovnici bilo je golemo iznenađenje – prava senzacija koja mi je, priznajem, postala posve jasna tek dan poslije.“
Na teren ga je dovela inicijatorica projekta Darija Bujas:
„Starije maslinike na ovome području pokazala mi je gospođa Darija Bujas, kojoj dugujem veliku zahvalu.“
Belamarić potom kontekstualizira nalaz usporedbom s najpoznatijim splitskim stablima koje je dosad izmjerio:
„U proteklih sam dvadeset godina sustavno proučavao floru i dendrofloru Splita – dakle, grmlje i stabla – te premjerio nebrojeno mnogo primjeraka na javnim površinama. Za bolju sliku veličine usporedimo nekoliko poznatih gabarita: legendarna Hajdukova murva pri tlu ima opseg oko 400 cm, a najveća splitska platana – vrlo brzorastuća vrsta – mjeri 550 cm ispred stare Sveučilišne knjižnice iz Napoleonova doba.“
Kad se brojke stave na vagu, postaje jasno koliko je Libovačka maslina impresivna:
„Na Libovcu smo sada našli maslinu opsega 1.050 cm – samo 120 cm manju od slavne kaštelanske ‘Stare masline’, za koju desetljećima s pravom smatramo da je najstarija u Hrvatskoj.“
Iako je Mediteran dom i starijim primjercima – od Budve do Krete – Belamarić naglašava da otkriće Žrnovnicu „stavlja na kartu najznačajnijih maslinarskih lokaliteta u regiji“. Ujedno podsjeća da slična blaga možda leže skrivena i u drugim predgrađima Splita:
„Ovo je ujedno podsjetnik da i druga splitska predgrađa – Čiovo, primjerice – možda kriju slična blaga. Tijekom službenih obilazaka nakon požara nisam nailazio na tako vitalne, prastare primjerke, no riječ je o privatnim parcelama koje istraživač ne posjećuje bez posebne dozvole, što čini ovu suradnju još vrednijom.“
Na kraju, stručnjak ističe nevjerojatnu otpornost masline i potrebu za njezinom zaštitom:
„Maslina je iznimno žilava vrsta; čak i nakon teških oštećenja podzemni dio stabla čuva životnu energiju i vraća krošnju na površinu. Naša je dužnost da ovakav jedinstveni prirodni spomenik zaštitimo i stručno valoriziramo, jer predstavlja neprocjenjiv dio biološke i kulturne baštine Žrnovnice, Splita i čitavog hrvatskog Mediterana.“
Vrijedni maslinari
Uz Kristijana i Nevenu Amižić, vlasnici najstarijih stabala su Marin, Marko i Siniša Kovačić, Boris Miličević, Ivan Mihanović, Duje Marin, Maja i Ozren Morić te Renato i Ivica Javorčić. Boris Miličević dobio je nagradu za najstariju maslinu u jednom deblu. Svakom je danas uručena diploma za očuvanje stoljetnih maslina, a Ivici Mihanoviću predana je i sadnica koju je darovao Siniša Miličić, vlasnik Botaničkog vrha. Slike masline poklonio je umjetnik Ivica Marin - Gitara.
Ivica Mihanović Surotić: Tu je rođen car Dioklecijan
Najstarija splitska maslina smjestila se na imanju Ivice Mihanovića Surotića, gdje su istraživači, uz impresivnu krošnju, naišli i na antičke rimske novčiće – još jedan dokaz povijesne dubine ovog lokaliteta. Mihanović, čija obitelj maslinik njeguje već četiri generacije, otvoreno je podijelio svoju priču, priznajući da ga je otkriće starosti iznenadilo:
„Znali smo da imamo stare masline, ali smo računali na starost od par stotina godina. Učitelji su nas očito krivo naučili. Ponosan sam nakon ovog velikog otkrića, iako mi je malo krivo što sam, pogrešno informiran, neke stare masline previše orezao – ostavio sam im samo izboje.“
U masliniku, kaže, danas raste sedam–osam vrlo starih stabala, dok su prije pedesetak godina počeli saditi nova. Tisućljetna maslina, rekordno rodna s čak 240 kilograma ploda, hranila je obitelj u teškim vremenima:
„Ove masline su prehranjivale našu obitelj u prošlosti. Cilj nam je sačuvati tradiciju, ali i prihvatiti nove tehnologije i trendove.“
Mihanovićevi nasadi nalaze se na granici solinske i splitske općine, podno brdašca Libovac. Nedaleko stoje ostaci rimske vile rustice, a don Frane Bulić svojedobno je tvrdio da je upravo Libovac rodno mjesto cara Dioklecijana. „Ja ne virujem da se budući car mislio verati po ovim maslinama“, kaže domaćin, „ali svakako to svjedoči o tisućljetnoj tradiciji maslinarstva na ovim prostorima.“
Sa smiješkom osvrće se na suvremene priče: „Simpatično mi je kad čujem da je netko posadio maslinik 2005., pa se fali da je to bilo zbog poticaja – a onda prva berba, prve kapi ulja, suze radosnice, prve medalje.“ Za Mihanoviće maslina je mnogo više od posla:
„Mi smo drugačiji maslinari. Nama to nije ni hobi ni biznis; to je način življenja, pitanje opstanka. Ko zna bih li priživija ladnu ’52. i ’53. da nisu rodile masline.“
Prisjećajući se djetinjstva, dodaje: „Kad sam mogao otključati konobu, mater bi mi dala fetu kruva da umačem u ulje što bi se skupilo priko noći u ćoši kamenice.“ Tradiciju, međutim, prate i inovacije: datum berbe pomaknut je ranije, modernizirali su preradu i skladištenje, čak su pet–šest godina radili u ekološkom režimu, a njihova ulja redovito osvajaju medalje. „Uglavnom slušamo struku“, ističe, „ali tresač ne mogu prihvatiti. Kupili smo ga, ali ne mogu gledati kako on mlati po obitelji. On stoji kraj nas, a mi lipo beremo ručno: milujemo lišće, a kroz prste masline u tišini padine kapju po prostirci.“
Posebno mjesto u masliniku zauzima blagoslovljena grana: „To je grana koju se nosi poslije Cvjetnice na svaku zemlju. Moj ćaća je prije pedesetak godina zabio grančicu u vinograd na mjestu današnje Veletržnice. Ateisti bi rekli da je slučajno, a mi vjernici mislimo da je prst Božji, jer je mladica nastavila rasti. Kad su nam zemlju oduzeli, maslinu nismo mogli prepustiti – prenijeli smo je ovdje i danas nas podsjeća na sve što smo prošli.“
Mihanović zaključuje da njegova obitelj redovito sudjeluje na maslinarskim natjecanjima: „Nove će nam spoznaje o starosti dati dodatnu vrijednost. To je motiv da nastavimo raditi još bolje i – kako mi kažemo – da maslina nadživi sve.“
Žrvanj: „Najstarija splitska maslina obogatit će cijeli kraj“
Prepoznajući vrijednost zajedničkog rada, predsjednik udruge Prijatelji kulturne i prirodne baštine Žrnovnice – Žrvanj, Rade Popadić, naglasio je:
„Želim pohvaliti inicijatoricu Dariju Bujas, struku na čelu s Igorom Belamarićem, žrnovačke maslinare i građane koji su poduprli ovaj projekt. Neizmjerna je vrijednost njegovanja naše baštine, a sada kada znamo da imamo najstariju splitsku maslinu, to će dodatno obogatiti ponudu ovoga kraja.“
Fešta pod tisućljetnom krošnjom
Svečanost je kulminirala domjenkom za pamćenje. Na stolovima su bili sokovi, vino i suhi prošek, ali i poljički te žrnovački soparnik, komiška pogača, tikvice sa sirom i „pandolete“ – kolači koje je, prema recepturi pokojne bake, ispekla Ivana Mihanović. Nitko nije ostao gladan ni žedan, a pod tisućljetnom krošnjom Libovca, uz pjesmu i razgovor, donesena je i zajednička odluka: Žrnovnica će svoj novootkriveni zeleni spomenik čuvati i slaviti – za nove naraštaje koji će u hladu ove divovske masline tek ispisivati svoje priče.
