Kad je hrvatsko izdanje Forbesa zadnji put objavilo listu najbogatijih dioničara u Hrvatskoj 2016. godine, prvi je bio Ivica Todorić, a nakon njega obitelj Lukšić. S burze su u međuvremenu nestale Agrokorove kompanije, a o tome što se nakon toga promijenilo i kakva je danas Zagrebačka burza Globus je razgovarao s predsjednicom njene Uprave Ivanom Gažić, prenosi Novac.hr.
Što biste istaknuli kao bitnu razliku na domaćem tržištu kapitala i Zagrebačkoj burzi u odnosu na 2016. godinu?
- Ove godine i kompanije i burza posluju u boljem makroekonomskom okruženju. Turističke kompanije ostvaruju dobre rezultate. Sve više jača njihov udio u prometu. Od 2016. proveli smo niz mjera da vratimo povjerenje na tržište - od delistiranja, spuštanja u niži segment, pa sve do pokretanja PRIME tržišta i indeksa. Pokrenuli smo i niz inicijativa da omogućimo financiranje i kompanijama koje još nisu spremne za burzu, poput Progress tržišta za mala i srednja poduzeća te Funderbeama. Privatizacije su u potpunosti izostale, iako se u svakom izvješću kreditnih agencija navode kao nužnost. Mi bismo ih pozdravili, ali smo prestali na njih računati.
Kad će se osjetiti efekt gospodarskog rasta?
- Sentiment je pozitivan. Promet raste, a svi vodeći indeksi su u plusu, i to od oko 10 posto od početka godine. Efekt rasta se osjeti,a burza je relevantan partner domaćem biznisu. Dvije vrlo značajne transakcije u Hrvatskoj, Atlanticova kupnja Droge Kolinske i Podravkina kupnja Žita, dogodile su se zahvaljujući kapitalu prikupljenom na burzi.
Kako biste ocijenili gubitke od sunovrata Ivice Todorića, prolongirane krize i od Uljanika?
-Na burzi je listano osam kompanija iz sastava Agrokora. Te su kompanije činile 7,5 milijardi kuna ili 5,3 posto tržišne kapitalizacije i između 10 i 17 posto prometa, a imale su ukupno više od 17 tisuća dioničara. Svi ti investitori su praktički izgubili svoje ulaganje, tako da takav događaj mora imati utjecaj na tržište. Slučaj Uljanik i 3. maj također je problematičan. Utjecaj postoji, ali je puno manji nego što je to bio Agrokor. Ono što se u oba slučaja ističe jest da su mogli biti prevenirani višom razinom korporativnog upravljanja i transparentnosti, ranijeg rješavanja potencijalne krize, dakle elementima na kojima mi inzistiramo.
Nikako da se postignu pretkrizne brojke. Zašto?
- Jasno je da je 2007. godina bila više rezultat euforije nego situacije na tržištu pa ne zazivamo povratak na tu razinu valuacija. U odnosu na 2007. kapitalizacija dionica je oko 40 posto one iz 2007., dok su prometi pali na manje od 10 posto onih iz 2007. IPO-i su bili sporadični, češće se radilo o prikupljanju dodatnog kapitala od strane već uvrštenih kompanija. Kronični problem našeg tržišta je nedostatak novih izdanja koji se može riješiti privatizacijom ili svijesti kompanija o prednostima financiranja putem tržišta kapitala. Što se tiče novih izdanja, vidimo određene pomake. Kompanije su sve svjesnije da financiranje putem banaka nije “dizajnirano” za rizičnije pothvate, a nova ekonomija temelji se na znanju i tehnologiji, a ne na tradicionalnim bankovnim instrumentima osiguranja. Mi kao burza želimo graditi okruženje u kojem će kompanije u svim fazama rasta moći osigurati financiranje za svoje potrebe,
Kako tumačite interes malezijskog investitora Rexa Yeapa za vlasnički udjel u Burzi?
- U jedinom kontaktu s Rexom Yeapom doznali smo da je putem Milana Horvata zainteresiran za financijsko tržište te je prepoznao ulaganje u Zagrebačku burzu kao potencijalno zanimljivo. Koliko sam razumjela iz našeg razgovora, zainteresiran je za trgovinu kriptovalutama i upotrebu blockchain tehnologije u burzovnom poslovanju, ali o konkretnijim planovima nije govorio, a od tog vremena njegov je udio ostao na 19,98 posto.
Zašto je donesena odluka o kupnji Ljubljanske burze 2015. godine i što ste time postigli?
- Kupnja Ljubljanske burze bila je dobra investicijska prilika i strateški fit. Mi sad upravljamo s dvije burze u EU, i to nije mala stvar. Sinergije ostvarujemo na brojnim područjima i svakodnevno. Moram reći da smo Ljubljansku burzu zatekli u relativno slabom organizacijskom stanju. Od kupnje smo u nju dodatno investirali, zaposlili nove ljude, transferirali dosta našeg know-howa, a u konačnici i počeli povlačiti dividendu. Hrvatski investitori su tradicionalno dosta prisutni na slovenskom tržištu.
Mislim da su se ostvarile neke druge koristi, recimo Interkapital je postao značajan član na Ljubljanskoj burzi, a obavljaju i poslove market makinga za četiri slovenske kompanije, čega nije bilo deset godina.
