Prije 4 godine, nakon Olimpijskih igara u Riju 2016. došla je u Split i ostala. Jedriličarka, ruskinja Elena Vorobeva poželjela je za trenera Tonča Antunovića Graju, trenera iz samog vrha svjetskog jedrenja. Znala je i zašto. Graja je kao trener bio 4 puta na Olimpijskim igrama, trenirao Karla Kureta, Bambija, Radeljića i ne tako davno punih 8 godina – Tinu Mihelić, svjetsku i europsku prvakinju. Pod njegovom paskom svi su bili uspješni. I te kako!
Graja je 10 godina proveo u JK Labud, tom slavnom splitskom klubu je dao najbolje što je znao. Elena je prvu godinu dolaska u Split, 2016., također bila labudašica. Onda su oboje odlučili promjeniti grb, Graja se vratio, a Elena zajedrila za JK Split. I postigla normu za OI u Tokiju u klasi laser radial.
Put do Splita započeo je preko regate na Hvaru još 2009. godine, te odlaskom iz tužne majke Rusije sedam godina poslije, iz grada koji nije pružao perspektivu, a jedrenje na rijeci slab izazov. Bila je uporna da uspije.
- Nisam se uspjela plasirat na Olimpijske igre u Rio, i nije mi se sviđao način rada u ruskoj reprezentaciji, cijela situacija. Imala sam izbor, ili završavam karijeru ili nešto mjenjam. Živjela sam u malom gradu 100 km od Moskve i tamo nitko nema perspektivu biti olimpijac. Kad sam prešla u Labuda Graja je još bio na „radialu“. Mislim da je moj trener jedan od najboljih na svijetu, najbolji u Hrvatskoj što se radiala tiče. Velika je sreća imati njega za trenera.
Kako ti se naš grad sviđa i kakav ti je život u njemu? Jesmo li drugačiji od Rusa ?
- Drugačiji smo u svemu. nema ništa sličnoga. Ja nisam imala more u svom kraju. Imamo različit mentalitet, u Rusiji se teško, baš loše živi. Meni ovdje baš i ne ide lako, moram potvrdit svoju kvalitetu iz dana u dan. Ali ovdje imam bolju perspektivu. Hrvatska je zapravo bila spas za mene, sad imam i vaše državljanstvo.
Suprug Sergej je s tobom ovdje.
- Jako mi pomaže u svemu. On je moj maser, nutricionist, brine se od fizičkoj pripremi, mi smo završili Kineziološki fakultet u Rusiji, jako puno zna, on je i dobar logističar. Brine o mom brodu, stalno je uz mene.
Imate li vremena za druženja ?
- Korona nas ograničava, ali kad se pripremaš za Olimpijske igre baš i nema mjesta za zabavu.
Znači ne izlaziš vani i ne plešeš po kafanama?
- Ne. Ne. Meni je najveći gušt leći u krevet na kraju radnog tjedna, upalit film i odmorit umorno tijelo.
Graja, Elenin trener za „rusku školu“ ima samo riječi hvale.
- Elena je radišna, disciplinirana, uredna, puno, čak previše trenira. Predana je svom poslu i ovom sportu. Došla je u sastavu ruske reprezentacije nakon Rija, priključila se treninzima sa Tinom Mihelić, tu je bila jednu zimu. Njoj se svidio način rada, nije našla zajednički jezik sa Rusima vezano za karijeru u reprezentaciji, došla je u Split. Sama je je ovdje individualno trenirala, sve sama plaćala, putovala. Napravila je veliku žrtvu da bi se bavila jedrenjem.
Gdje je njeno mjesto u svjetskom jedrenju ?
- Što se nekih njenih karakteristika tiče ona je sami vrh svjetskog jedrenja. Ali nije prošla klasičnu školu i nema iskustva u regatnom jedrenju. Trenutno tu radi neke pogreške koje ćemo popravit da bude spremna za sam vrh najvećih jedriličarskih regata u njenoj klasi. Za sada je u prvih 10, ali težimo više. - zaključio je Tonči Antunović – Graja.
Zapravo, kad pričamo o ovoj skromnoj djevojci koja živi unašem gradu, a predstavljat će i JK Split, grad Split i Hrvatsku na Olimpijskim igrama jasno nam je da za nju mnogi i ne znaju. Za put za koji je trebalo imati i hrabrosti i sreće, i puno rada. Svoje ciljeve, za sada Elena Vorobeva i ostvaruje.
