Rukomet u siječnju je završio. Nakon pet godina konačno se i Hrvatska našla među medaljašima. Osvojili smo srebro, zlato je već ionako prije bilo rezervirano za "svemirsku" Dansku koja se prošetala turnirom. Najmanja pobjeda Danske u devet utakmica bila je "samo" šest razlike, protiv nas u finalu i Češke u skupini. Hrvatska se na ovom Svjetskom prvenstvu oprostila od trojice igrača – Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića i Ivana Pešića. Zanimljivo, svi troje su ista generacija. Dakle, izbornik Dagur Sigurðsson morat će nekako nadomjestiti ovaj trojac. Činjenica je da je veći dio utakmica na Svjetskom prvenstvu igrao gotovo bez njih, odnosno sva trojica imala su malu minutažu. Duvnjak i Karačić nisu igrali više zbog ozljeda, a Pešić je bio potpora sjajnom Dominiku Kuzmanoviću.
Hrvatsku reprezentacija čekaju nove obaveze već sredinom ožujka kada su na rasporedu dvije kvalifikacijske utakmice protiv Češke za odlazak na Europsko prvenstvo koje će se u siječnju sljedeće godine igrati u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj. Te utakmice odlučivat će o prvom mjestu u skupini jer teško da se nećemo plasirati na EP pored Belgije i Luksemburga, koje smo usput već pobijedili u prva dva kola. S Češkom igramo u Brnu i u Zagrebu gdje će Arena još jednom moći pozdraviti srebrne iz Osla, piše Večernji list.
Za očekivati je da će novu Hrvatsku u Brnu predvoditi većina igrača koja su osvojila srebro. Na vratima je to sigurno Dominik Kuzmanović, pored njega, ako bude spreman, bit će Matej Mandić. Uostalom, taj tandem trebao je biti i na ovom Svjetskom prvenstvu, da nije došlo do nerukometne ozljede vrata Zagreba. Na krilima ostaju Jelinić, Mihić, Šoštarić i Glavaš. David Mandić neće biti spreman za Češku ali on je igrač na kojeg izbornik itekako računa za sljedeće Europsko prvenstvo. Na crti je jasno da je Marin Šipić postao naša prva opcija i da je Leon Šušnja zabetonirao mjesto u obrani. Kao treći tu sigurno ostaje mladi Josip Šimić. Nažalost, Grahovac i Načinović propustili su svoje prilike, ali oni su mladi, bit će dio ove nove generacije, po potrebi.
Na mjestu lijevog vanjskog ostaju Srna i Lučin i tu će se morati pridodati još netko, netko tko je dovoljno kvalitetan i mlad da izgura olimpijski ciklus do Los Angelesa. U konkurenciji su sigurno Halil Jaganjac, ako se budu oporavili, Josip Šarac, Davor Gavrić te Diano Neris Ćeško. Na mjestu srednjeg vanjskog bit će najveći remont. Nije lako zamijeniti Duvnjaka i Karačića. Ostaje Cindrić, ali pitanje je može li uopće više. Stalno je sklon ozljedama i na prste jedne ruke mogu se nabrojiti velika natjecanja koja je odradio do kraja. Ivano Pavlović sigurno je dobra opcija, a pored njega još se nameće Filip Vistorop. Desna strana napada se neće mijenjati jer bolje od Ivana Martinovića, Matea Maraša i Luke Lovre Klarice trenutačno nemamo.
To bi trebalo biti to za Češku, vjerojatno i za sljedeće Europsko prvenstvo, kamo dolazimo kao favorit zbog ove srebrne medalje. No, treba malo pogledati i u budućnost, prema Los Angelesu. Kada pogledamo rezultate naših juniora i kadeta, onda tu ima itekako dobrog materijala. Juniori su na Svjetskom prvenstvu 2019. bili drugi, izgubili su finale od Francuske. Iz te generacije već su u reprezentaciji ili blizu reprezentacije Martinović, Vistorop, Srna, Šarac i Jaganjac, a zanimljivi su za praćenje Mileta, Godec, Špruk i Miličević. Na zadnjem, juniorskom SP-u, bili su osmi, s Kuzmanovićem i Mandićem na vratima.
Ali tu ima niz igrača koji bi se mogli jako brzo nametnuti Sigurðssonu – Malin, Zubac, Raužan, Turčić i posebno Ivan Barbić za kojeg se ovog ljeta zanimalo nekoliko velikih klubova, poput Veszpréma. Riječ je o krilu koje je u zimskom prijelaznom roku iz Dubrave prešao u Nexe. Već sada mu predviđaju veliku karijeru. Reprezentacija do 19 godina bila je treća na zadnjem Svjetskom prvenstvu, 2023. godine. Na tom turniru Aleksandar Čaprić izabran je u All Star momčad, od ove sezone igra u Njemačkoj. I tu ima zanimljivih klinaca, poput Glivetića, Molca i Malinaricha.
