Utakmice Hajduka i Rijeke uvijek su imale poseban naboj. Jadranski derbiji godinama su već utakmice koje se čekaju cijeli tjedan, pa tako i ovaj današnji sraz na Poljudu. Hajduk mora pobijediti kako bi zadržao korak s Dinamom u utrci za prvaka. Rijeka dolazi zahuktala i osokoljena europskim uspjehom od prije nekoliko dana.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
A mi ćemo se malo prisjetiti kako se stvaralo rivalstvo, pa i animozitet između Splićana i Riječana, te se prisjetiti nekih antologijskih utakmica ova dva jadranska kluba.
RIJEKA – HAJDUK 2:2, 10. kolovoza 1986.
Hajduk je tada vodio Sergije Krešić, koji je preuzeo dirigentsku palicu nakon nespretne i nikad oproštene smjene Stanka Poklepovića. U prvom kolu prvenstva, u koje su splitski "bijeli" krenuli optimistično, Hajduka je čekala Rijeka na Kantridi.
Ali kakva Rijeka — nabrušena i ljutita zbog prelaska njihovog ljubimca, i u tom trenutku najboljeg igrača lige, Nenada Gračana, na Poljud. Kantridom je dominirao transparent domaćih navijača izrađen za tu prigodu: "Neno, ća te ni sram". Hajduk je poveo baš golom Gračana, a onda je Neni Gračanu na njegovoj Kantridi slomljena noga i nikad se više nije vratio u punini svog raskošnog talenta.
Autor ovog teksta bio je te večeri, kao još golobradi navijač, na svom prvom gostovanju pod stijenama Kantride. I sjećam se bolničkih kolica kako prolaze tartan-stazom i šoka navijača Hajduka.
HAJDUK – RIJEKA 1:1 (9:8), finale Kupa u Beogradu, 9. svibnja 1997.
Hajduk, predvođen Josipom Skoblarom, uz legendarnog Tomislava Ivića, majstora za osvajanje hajdukovih kupova, igrao je finale Kupa s Rijekom. Usred Beograda igralo se finale dvaju hrvatskih i jadranskih klubova, što nije baš odgovaralo beogradskoj nogometnoj čaršiji i navijačima njihove Crvene zvezde i Partizana.
Torcida se okupila na Slaviji, a onda je prema stadionu krenulo desetak tisuća navijača Hajduka u korteu, praćenih imotskom limenom glazbom, okićenom trakama crvene, bijele i plave boje…
U ruletu jedanaesteraca Hajduk je bio bolji, ponajviše zahvaljujući tadašnjem vrataru, specijalistu za udarce s bijele točke — Zoranu Varvodiću Rambu. Na tom finalu pripadnici riječke Armade navijali su potpomognuti od strane zvezdinih Delija, što u Splitu nikada nije oprošteno i što je dodatno produbilo animozitete između navijača dvaju jadranskih klubova.
RIJEKA – HAJDUK 0:0 (1:3)
Utakmica je ostala u sjećanju po do tada još nezapamćenim navijačkim neredima. Nova generacija Torcide, predvođena pokojnim Žanom, čitav je dan dizala atmosferu riječkim ulicama. Na Kantridi su uslijedile nemile scene: navijački okršaji, ozlijeđeni…
Raspisali su se tada mediji, sociolozi su tražili uzroke… Tadašnji republički sekretar unutarnjih poslova SR Hrvatske, Vilim Mulc, izjavio je za novine: "Torcida je najmilitantnija." Od tada susreti ova dva kluba nose epitet "utakmice visokog rizika".
HAJDUK – RIJEKA 1:3, 23. svibnja 1999.
Tada se igralo doigravanje za prvaka u HNL-u i vodila se mrtva utrka između Rijeke, Hajduka i Croatie. Riječani su došli u Split na susret koji je trebao odlučiti prvaka.
Hajduk Ivana Katalinića stvarno je dobro ušao u utakmicu i krcat Poljud čekao je trijumf. Ali zahuktala Rijeka, predvođena trenerom Nenadom Gračanom te Igorom Musom i Barnabasom Sztipanoviczem, odnijela je bodove s jedne krasne utakmice odigrane na Poljudu.
Te sezone Riječani ipak nisu uzeli titulu nakon onog remija s Osijekom u zadnjem kolu na Kantridi, oko kojeg su se dugo vukli repovi.
I posljednjih godina atmosfera pred jadranske derbije je nabrušena, a sve to potvrđuju i napadi na najboljeg igrača Hajduka Marka Livaju, koje doživljava upravo na riječkoj Rujevici.
Nadamo se da ćemo danas na Poljudu vidjeti jedan dobar i borben Hajduk i da će "bijeli" učiniti sve da i dalje ostanu u utrci za prvaka Hrvatske.
