Koprodukcija Gradskog kazališta lutaka Split i Boom!Teatra rezultirala je uprizorenjem „Romea i Julije – Error 404“ na temelju motiva teksta Elvisa Bošnjaka „Rebro“. Bošnjak je ujedno i dramaturg, režiju potpisuje Anastasija Jankovska, oblikovanje svjetla Lucijan Roki, a oblikovanje tona Franko Perić. Mladi su glumci Matej Đurđević i Laura Bošnjak kroz zanimljivo novo čitanje Shakespearea i mitova o vlastitoj profesiji publici pružili zanimljiv i duhovit uvid u pitanje koje bismo mogli sročiti kao „Biti ili ne biti teatar“.
Romeo koji samostalno izlazi na pozornicu i najednom počinje ogovarati svoju neodgovornu glumačku partnericu trenutak je u kojem će se prosječan mladi gledatelj zapitati je li se predstava pred njim raspala – ili se pak sastavlja tako da je i publika njezin aktivni dio. Matej Đurđević u maniri komičara kupuje vrijeme dok čeka svoju Juliju, partnericu koja će (ne)elegantno zakasniti i razbiti iluzije o renesansnoj djevi. Ona je frajerica, odmetnica, umjetnica koja svaki tekst, pa i Shakespearea, pokušava učiniti što više svojim. Njezin je natpis na majici podrivački, a nastup provokativan. Ona je sve ono s čime se današnji tinejdžer može poistovjetiti.
U srazu različitih kreativnih energija i shvaćanja klasika dolazi čak i do obračuna, ali i svojevrsne igre mačke i miša u kojoj se osjeća privlačnost i napetost. Glumci se pritom poigravaju i sa stereotipima vezanima za svoj posao, napose s metodskom glumom i pokušajem druženja, čak i zaljubljivanja, da bi se više uživjeli u ulogu ljubavnika. Predstava tako na licu mjesta poziva gledatelja da se zapita što je za njega teatar, kako doživljava glumce, kad uopće počinje kazališna predstava i koja je podloga predrasuda vezanih za glumački zanat. Ne manje bitno – jasno naznačuje koliko je glumcima stalo do reakcije publike.
Predstava „Romeo i Julija – Error 404“ idealna je prilika da mlada publika koja teži umjetničkom razvoju kroz kazalište osvijesti što je teatar u teatru, rušenje četvrtog zida ili autoreferencijalnost. Priča o glumi koja upućuje sama na sebe, a pritom je još puna iskrene emocije koja pleše na skali od odbojnosti do zaljubljenosti odličan je poziv za srednjoškolce i njihove profesore. Na kraju krajeva, Shakespeare nije samo „Hamlet“, kako su današnji društveni, kazališni i lektirni običaji skoro nametnuli, a „Romeo i Julija“ nisu samo ljubavna priča. Potencijal za sraz različitosti i za mnoge „errore“ koji će se (u) svakom paru dogoditi zanimljiv su književni, ali i sociološki predložak koji će se publici u nastajanju zasigurno urezati u pamćenje.
