Sramežljivost i nesigurnost kod djece sasvim su prirodne, osobito kada se nađu u novim situacijama ili među nepoznatim ljudima. Kao klaun koji nastupa na dječjim rođendanima, često se susrećem s djecom koja su povučena ili se čak boje klaunova. I to je u redu! Ključ uspjeha u takvim situacijama nije forsiranje, nego strpljenje i stvaranje sigurnog okruženja u kojem dijete može samo odlučiti kada će se uključiti.
Prvi dojam je važan
Kad ulazim u prostoriju, uvijek biram lagan i smiješan ton, bez naglih pokreta i glasnih ulazaka. Organizatori ponekad žele da izletim „bombastično“, ali ako vidim da među djecom ima sramežljivih lica, prilagodim pristup. Djeca moraju osjetiti da imaju slobodu birati hoće li i koliko sudjelovati.
Roditelji i organizatori često iz najbolje namjere pokušavaju „ohrabriti“ dijete nagovaranjem:
„Ajde, samo mu daj pet!“
„Vidi kako su svi drugi hrabri, budi i ti!“
„Ne boj se, ništa ti on neće!“
Ovaj pristup obično ima suprotan učinak – dijete se osjeća pod pritiskom i još više se povlači. Još je gore kada ga se posjedne u prvi red ili mu se govori da bude „dobar kao druga djeca“. Time mu se nameće osjećaj da nešto nije u redu s njim jer ne reagira isto kao ostali.
Umjesto toga, najbolje je pustiti dijete da samo odluči kada će se uključiti. Vrlo često se dogodi da dijete koje je na početku stajalo po strani, nakon desetak minuta samo počne pratiti program, a do kraja rođendana me juri i veselo se igra.
Pravi trenutak je ključan
Posebno pazim na slavljenike koji su sramežljivi. Ako osjetim da im je već sam rođendan izazov jer su u centru pažnje, ne biram ih odmah za pomoćnike u trikovima. Radije čekam onaj pravi trenutak – onaj kada vidim sjaj u oku i kada dijete samo pokaže interes.
Roditelji ponekad požure i kroz šalu kažu: „Ajde, slavljenika izaberi!“, ali ja imam filigranski osjećaj za pravi trenutak. Kad osjetim da dijete nije pod pritiskom, već spontano želi sudjelovati, tada zajedno napravimo show.
Svako dijete je drugačije: Neki žele pronaći zeca u mom šeširu, neki žele upravljati mojim lebdećim stolom, nekima je dovoljno da im napravim balončić, neki žele biti kapetani zabavne igre, a neki samo žele gledati sa sigurne udaljenosti – i to je potpuno u redu.
Davanje izbora pomaže djetetu da se osjeća sigurnije. Umjesto da ga direktno uključim u trik, pitam ga: „Želiš li mi pomoći ili da ti napravim balon?“ Tako dijete samo odlučuje i lakše se opušta.
Ako znate da je vaše dijete sramežljivo, možete mu prije događaja ispričati što može očekivati. Primjerice, ako zna da će na rođendanu biti klaun, možete mu pokazati slike, videe i objasniti da su klaunovi veseli ljudi koji vole praviti šale. Time smanjujete neizvjesnost, a samim time i potencijalni strah.
Dodatni savjeti za sve situacije
Ovi savjeti nisu korisni samo za rođendanske zabave, već i za prve treninge, školske priredbe ili bilo koje nove situacije u kojima se dijete može osjećati nesigurno.
1. Dajte mu ulogu promatrača – Ako dijete želi samo gledati, neka tako bude. S vremenom će se opustiti i možda poželjeti sudjelovati.
2. Pronađite „sigurnu točku” – Neka bude blizu poznate osobe ako mu to pomaže da se osjeća sigurnije.
3. Izbjegavajte usporedbe s drugom djecom – Svako dijete ima svoj tempo prilagodbe, i to treba poštovati.
4. Pohvalite male korake – Ako dijete napravi i najmanji pomak prema sudjelovanju, pohvalite ga bez pritiska.
5. Ne radite dramu oko straha – Ako se boji, priznajte njegov osjećaj: „Vidim da nisi siguran, možeš malo gledati sa strane dok ne osjetiš da želiš sudjelovati.“
6. Budite strpljivi – Ponekad će mu trebati pet minuta, ponekad pola sata, a ponekad cijeli događaj ostati sa strane. I to je sasvim u redu.
Ali, osim što dijete time učimo da se oslobodi i osjeti sigurno, radimo i nešto puno važnije – gradimo međusobno povjerenje.
Kada dijete vidi da priznamo njegove osjećaje, da ga ne forsiramo i da mu dajemo prostor da se samo uključi kad bude spremno, ono stječe dublje povjerenje u nas. Osjeća da smo na njegovoj strani, da ga razumijemo i podržavamo.
I onda, kada se nađe u nekoj drugoj situaciji – na prvom školskom danu, na treningu, pred učiteljima ili u nepoznatom društvu – imat će u vas potpuno povjerenje. Znat će da ne mora odmah „biti hrabar“, nego da može pričekati svoj trenutak. A upravo u tome je prava čarolija!
