Tada mu je uručeno i posebno priznanje belgijske ministrice prometa.
"Ljudi su zahvalni, ljudi plaču, ljudi su oduševljeni mnome, ali to meni ne pravi neku razliku", izjavio je za medije.
Skroman je Jerko, baš kao i onda kada je ponio kapetansku traku. Bio je došljak, prinova iz NK Zagreba, stabilan stoper, bek, a po potrebi i zadnji vezni. U to vrijeme nije bilo previše zvijezda u Poljudu, Hajduk je odrađivao europsku kaznu i nije bio posebno atraktivan izlog.
Govorio je tada Tipura:
"Netko mora odvesti momčad do centra."
Takav je bio i ostao Tipura, "Sjekirica iz Konjica", kako su ga zbog borbenosti prozvali mediji. Onaj isti Tipura koji je navijačima na gostovanjima znao otvoriti vrata hotela u beogradskoj noći i reći:
"Evo vam, momci, po sendvič ako ste gladni."
Dugo je živio u Belgiji, kamo je još 1989. otišao zajedno s Brankom Karačićem u Cercle Brugge. Kasnije je ondje zarađivao i trenerski kruh.
Jerko Tipurić, crvenokosi stoper kojeg smo voljeli i na kojeg smo i danas jako ponosni.
Svaka čast, Tipura. I javi se kad navratiš do Poljuda.
