Idealan završetak godine publici su priuštili Orkestar i solisti Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu pod dirigentskim vodstvom maestra Mihaila Sinkevicha. Čak tri novogodišnja koncerta oduševila su stotine ljubitelja klasične glazbe, koji su imali priliku uživati u sjajno osmišljenom programu i još boljoj izvedbi.
Vrlo kreativan i zanimljiv izbor Uvertire iz Wagnerove opere „Majstori pjevači“ uveo nas je u živahnu atmosferu povijesno-ljubavne priče, a pohvalni ton ondašnjih cehova „majstora pjevača“ itekako se osjetio u živopisnoj izvedbi Orkestra, s oduševljavajućim dinamičkim skokovima. Antonija Teskera, miljenica splitskih ljubitelja klasike, razgalila je publiku sjajnom izvedbom Arije Sylvie iz operete „Kneginja čardaša“. Arija u kojoj se osjeća ritam valcera i mađarski folklorni karakter sjajno su pristajali našoj hvaljenoj sopranistici koja je napravila pravi mali izvedbeni dragulj. S druge je strane predivni, čisti i živopisni bariton Marka Lasića podsjetio na Mozartovu genijalnost u oslikavanju ljubavne čežnje u ariji Aprite un po’ quegli occhi iz opere „Figarov pir“.
Bogat i profinjen glas Mate Akrapa s divnim nijansiranjem nostalgična oduševljenja mjestima Rodolfova djetinjstva čuo se u Bellinijevoj Vi ravviso, o luoghi ameni, ariji Rodolfa iz opere „La Sonnambula“. Orkestar je s mnogo duha i asketske preciznosti izveo Polku iz Smetanine „Prodane nevjeste“, dokazujući zašto je ovo prvo značajno češko operno djelo postiglo čak i filmsku slavu. Puccinijeva „Djevojka sa Zapada“ oživjela je kroz moćan, angažiran vokal Bože Jurića Pešića, uz vrlo ozbiljno dramsko shvaćanje Ch’ella mi creda, u kojoj je lik Dick Johnson iznio cijelu paletu nijansa ljubavi i žrtve.
Jedan od dragulja večeri, za čiji izbor pohvaljujemo i maestra s Orkestrom i duet solista, bio je Lehárov Lippen schweigen, duet Hanne i Danila iz operete „Vesela udovica“. Kultni ljubavni duet promišljen je do savršenstva, predivnih melodijskih linija, uz obilje romantike, emotivne linije gudača koje djeluju kao šapat ljubavnika, nježnu harfu i upravo maestralan pjevački i glumački angažman Antonije Teskere i Marka Lasića.
Dvořákovi Slavenski plesovi br. 2 u e-molu, op. 72, zasnovani na ritmu narodnih plesova, dopustili su Orkestru da se razmaše u svojoj izvrsnosti i pokaže karakterno nijansiranje od drame do romantike, završivši u veselom tonu koji je dugo odzvanjao ispunjenim kazalištem. Ne forte, nego fortissimo večeri bio je Arthur Pryor: Blue Bells of Scotland u izvedbi Mate Đuzela na trombonu i Orkestra HNK Split. Iznimno tehnički zahtjevna skladba u kojoj se stalno miješaju legato i rubno izvedivi skokovi s neobičnim sinkopiranim ritmovima zasluženo je dobila salve ovacija, a Đuzel se pokazao draguljem u kruni novogodišnjeg koncerta.
U drugome dijelu večeri čula se s razlogom omiljena Uvertira iz operete „Laka konjica“ F. von Suppéa. Uslijedila je prekrasna Arija Gremina iz opere „Evgenij Onjegin“, u kojoj je kristalni, rezonantni bas Božo Župić pokazao kako „sporedni“ lik može ukrasti show svevremenskom pričom o ljubavi koja pokreće i pomlađuje. Berliozov Mađarski marš (Rakocijev marš) iz „Faustova prokletstva“ Orkestar je izveo u himničkom, slavljeničkom tonu, a svima poznati valcer J. Straussa II, Proljetni zvuci, Op. 410, donio je dašak elegancije.
Bilo je i suznih očiju nakon Puccinijeva remek-djela Nessun dorma, Calafove arije iz opere „Turandot“. Nema tenora koji ne sanja o vrhuncu Nessun dorma, a Bože Jurić Pešić otpjevao ju je herojski, bez kalkulacija, unoseći snagu, energiju i značaj u visine lika koji samome sebi obećava da će pobijediti i riješiti zagonetku svih zagonetki – zbog ljubavi. Verdijeva najpoznatija naptnica Libiamo ne’ lieti calici iz opere „La Traviata“ poslužila je kao savršena čestitka i skup lijepih želja za narednu godinu, u kojoj jedva čekamo nove poslastice na repertoaru sjajnih glazbenika splitskog HNK-a.
