Trodnevni program Stepinčeva zaključen je završnom svečanošću 10. veljače s nizom događanja na povijesnoj tvrđavi Klis. Svečanu misu u crkvi sv. Vida na tvrđavi predvodio je don Mladen Parlov, koji je u svojoj propovijedi istaknuo krvave tragove na hrvatskoj povijesnoj kalvariji.
„Kad bi se brojile postaje Hrvatskog križnog puta nema sumnje kako bi ih bilo daleko više od četrnaest, a svaka patnička, bolna, krvava; svaka sljedeća gora od prethodne; i nikako da stanu, da prestanu; nikako da svane zora uskrsnuća. I kad se činilo 40-ih godina prošlog stoljeća da iz grobnog humka izbija svjetlo uskrsnuća to je bila priprava na novu, najkrvaviju postaju križnog puta, priprava na Bleiburg i poratna strašna stradanja hrvatskog naroda. Uz stradanja koja su pogađala sve koji su voljeli i željeli neovisnu Domovinu, još je strašnije bilo stanje duha koji je ne samo ostao bez uporišta i nade nego je istodobno hrvatsko ime spominjano kao zločinačko, a nositelji tog imena okrivljivani i spominjani kao zadnje smeće svijeta” – kazao je Parlov, podsjetivši i na riječi pjesnika Vinka Nikolića koji je u liku Zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca vidio neslomljivog čovjeka, kao nekog biblijskog Anđela i velikog odvjetnika Hrvatske koji svjedoči za Hrvatsku, brani svoj narod i njegovo pravo na slobodu i narodnu državu.
„Povijest Hrvata nije samo povijest mržnje i nasilja te pretrpljene, a nažalost i počinjene nepravde, nego je i povijest dobrote, praštanja, povijest je Milosti. Nema sumnje kako je Alojzije Stepinac bio suradnik Milosti. U biti upravo se u tome krije tajna njegove osobe koja je znala unutar tmine koju su rađale mržnja i nasilje - te dvije sestre blizanke, ostati svjetlom obasjan, svjetlom rasvijetljen tako da je drugima postao svjetionik koji pokazuje ispravan put” – dodao je don Mladen Parlov i zaključio da je Stepinac „obasjan riječju Božjom, obasjan Božjom prisutnošću i sam postao svjetlo u tami svijeta koji ga je okruživao.
Za kraj, ako bih s vama htio podijeliti neku od brojnih Stepinčevih poruka, tada mi u ovom času pada na pamet jedna, meni osobito draga:
„Tko se Boga boji, nikoga s ne boji! Tko se Boga ne boji, svakoga se boji!“ Tko se Boga boji, odnosno onome Boga ljubi te ima mirnu savjest, svejedno je što drugi o njemu misle i što mu snuju; miran je u pogledu zatvora, progona, čak i pred samom smrti, znajući da je sve u rukama Božjim. Onaj pak tko je izgubio strah od Boga, počinje se bojati svega i svakoga; drugih glasova, ljudi, događaja, kleveta, ogovaranja i sl. Molimo Gospodina da nam po zagovoru bl. Alojzija udijeli čvrstu vjeru i pouzdanje u Boga te milost da nam srca budu obasjana riječju Božjom tako da i sami donesemo barem malo svjetla u tamu ovoga svijeta.”
U suorganizaciji Matice hrvatske, Hrvatske udruge Benedikt, Hrvatskog kulturnog društva Napredak, Povijesne postrojbe Kliški uskoci, glavni organizator trodnevlja u spomen na našeg blaženika je Zmajski stol u Splitu Družbe braće Hrvatskoga zmaja, povijesne hrvatske kulturne institucije osnovane 1905. godine.
Profesor Mislav Grgić, veliki Meštar Braće Hrvatskoga zmaja podsjetio je da je počasni član naše družbe bio i Alojzije kardinal Stepinac, sa zmajskim imenom Zmaj od Bakačeve kule, iskazavši zadovoljstvo suradnjom splitskog i osječkog Zmajskog stola.
U popratnom programu u Topničkoj vojarni mons. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić održao je predavanje „Utjecaj komunističke propagande na stvaranje negativne slike o zagrebačkom nadbiskupu”, uz koje je bio prikazan i dokumentarni film te otvorena izložba karikatura „Alojzije Stepinac u slici i riječi – Utjecaj komunističke propagande na stvaranje negativne slike o zagrebačkom nadbiskupu”, na kojoj se vide i radovi nekih velikana hrvatskog humora koji su se nečasno bili upleli u montiranje sudskog procesa danas blaženog Alojzija Stepinca. Proslava blagdana završena zvonjavom u spomen trenutka preminuća bl. Alojzija Stepinca u 14:15, koji je umro prije 64 godine u rodnom Krašiću.
