U splitskom Klubu Zona tijekom 2019. godine postavljeno je ukupno osam izložbi u sklopu ciklusa “Mladi izlažu”. Ovim projektom Klub Zona pružio je mladim umjetnicima iz Hrvatske i okolnih zemalja priliku da svoja umjetnička djela predstave splitskoj publici.

Jedna od njih je i multimedijalna umjetnica iz Osijeka Andrea Knezović.

Iz serije fotografija “Apartments I”

Andrea je diplomirala na Umjetničkoj Akademiji u Osijeku 2017, a na godišnjoj izložbi Umjetničke Akademije 2015. je osvojila nagradu za najbolji rad s videom “Prvo Iskustvo”.

Aktivno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovala je na grupnim izložbama u Hrvatskoj, Engleskoj, Rusiji, Južnoj Koreji i Singapuru, a samostalne izložbe je zasad postavila u Osijeku, Zagrebu, Puli i Splitu. U kratkom razgovoru otkrila nam je što se krije iza njezinih, ponekad i provokativnih, fotografija te što je potrebno da bi se živjelo od umjetnosti.

U klubu Zona predstavila si se nizom fotografija stambenog prostora pod nazivom “Apartment”. Kako je došlo do suradnje i kakvu si poruku pokušala prenijeti?

– Serija fotografija Apartment ispituje različite razine autoreprezentacije i njene vjerodostojnosti. Nedvojbeno je da ljude ne možemo gledati u izolaciji, kao jedan entitet, mi smo društvena bića koja su smještena u društveni kontekst. Stoga u našem doživljaju samih sebe, krucijalnu ulogu imaju drugi ljudi. Sama mogućnost prisutnosti druge osobe čini to da sebe vidimo kao predmet i da naš svijet vidimo onako kako izgleda drugima. Ako govorimo o autoreprezentacji, mi zamišljamo ono što bi drugi ljudi mogli vidjeti kada nas pogledaju i onda se konformiramo tim slikama. Ljudi imitiraju sliku koju misle da drugi vide. Autoreprezentacija se sastoji od mnogo toga, no mislim da je važna za umjetnika kako bi se upoznao ili čak stvorio novog sebe. To su ideje koje imamo o tome tko smo koje vode naše razmišljanje i ponašanje. Tijekom vremena se mijenjaju, kako se mijenjaju naši ciljevi, ali te ideje su statične u smislu da su to slike na koje se referiramo, a ne aktivni procesi.





Ne libiš se ‘progovoriti’ ni o nekim osjetljivim temama. Nedavno si u Puli postavila izložbu “Organ Grinder”, o čemu se radi?

– Radi se o seriji autoportreta koji se bave pitanjem ženske seksualnosti i identiteta. Prikazivanje vlastitog tijela kod umjetnica suprotstavljeno je stereotipnom idealu ženskog akta, koji je univerzalna metafora muške želje, moći, i društvene kontrole. Tako kroz pozicije modela žene ulaze u javni prostor, kao figure izložene muškom pogledu. Taj koncept reprezentacije ženskog tijela naša tradicija prikazuje fiksnim i uokvirenim. Na razini prikazivanja, umjetnice su se suprotstavljale stereotipizaciji žena kao objekata u kulturi, razotkrivajući i kritizirajući strukture gledanja koje su je podržavale. Tako je predstavljanje ženske seksualnosti u radovima umjetnica postalo jedan od ključnih elemenata pri nalaženju novih strategija u reprezentaciji žene, koje se opiralo objektivizaciji kao normi u produkciji umjetničkih djela.

Osijek je jedan od gradova koje je najviše zahvatio val iseljavanja mladih i obrazovanih ljudi? Jesi li i ti razmišljala o odlasku?

– Nisam razmišljala o odlasku s obizrom da je moj stav da je ti je život onakav kakvim si ga napraviš te smatram da je sve moguće postići čak i u Osijeku. Ne vidim to što živim u Osijeku kao neki nedostatak niti me ograničuje. No također nisam ni u kojem smislu vezana za ovaj grad niti državu. Ukoliko se pojavi pravi razlog za to, bez razmišljanja ću se preseliti.

Iako sam završila Umjetničku Akademiju, radim u jednoj osječkoj marketiškoj agenciji, uz bavljenje umjetnošću, što me također ispunjava jer je to sektor koji me jako zanima. Marketingom sam se prije bavila kao freelancer, to je nešto što sam sama naučila raditi,  nisam školovana za to. Stoga smatram da si svatko može stvoriti prilike kakve želi, ukoliko se želi potruditi, umjesto žaliti se kako nema posla ili kako je problem u gradu.

Što bi poručila mladim umjetnicima koji tek počinju?

– Da stvaraju što više te da se ne drže ustaljenog stava da je bavljenje umjetnosti gubljenje vremena koje nikada ne može biti karijera. Upornim stvaranje i prijavljivanjem na natječaje se može postići nevjerovatno puno toga, i zaista nije tako teško kao što izgleda kada se tek počinje.

A Andreinim likom i djelom pobliže se možete upoznati putem web stranice Andrea Knezović Artist.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime