Po već uhodanoj praksi, središnje slavlje odvijalo se na uočnicu blagdana, u ponedjeljak 7. rujna, kada je Gospino svetište podno Biokova posjetilo nešto više od tri tisuća hodočasnika s Makarskog primorja, iz Neretvanske i Imotske krajine te susjednih otoka. Svečanoj koncelebraciji prethodila je molitva krunice, a za brojne hodočasnike organizirana je sveta ispovijed. Središnje misno slavlje predvodio je vojni ordinarij u RH mons. Jure Bogdan uz koncelebraciju splitsko-makarskoga nadbiskupa mons. Marina Barišića, nadbiskupa koadjutora mons. Dražena Kutlešu, upravitelja svetišta don Miju Šurlina i s oko desetak svećenika. „Danas smo svi ovdje u dvostrukoj ulozi: osobno čestitati rođendan našoj Majci ali i čestitati joj rođendan i uime svih onih koji su zbog korone bili spriječeni doći“, kazao je na početku misnoga slavlja nadbiskup Barišić pozdravivši nazočne nadbiskupe.

„U Vepricu se dodiruju planina i more, visina i dubina, u krasnoj harmoniji Božjega stvarateljskog djela. U bezgrešnoj Djevici Mariji ujedinjuju se divna uzvišenost poziva i nepregledna dubina milosti u prekrasnome skladu Božjega stvarateljskog i otkupiteljskog djela“, kazao je mons. Bogdan na početku svoje propovijedi. Budući da se tekst rodoslovlja, kojim Matej započinje svoje Evanđelje, čita svake godine na Malu Gospu, mons. Bogdan je u svojoj propovijedi govorio o temi rodoslovlja koja je osobito važna u nekim kulturama, primjerice kod istočnoazijskih naroda. Iznio je primjer vijetnamskog kardinala Françoisa Xaviera Nguyen van Thuana koji poznaje imena 15 naraštaja svojih predaka počevši od prvoga krštenja u svojoj obitelji.

„Kao Hrvati katolici rado ističemo svoju četrnaeststoljetnu pripadnost kršćanskoj vjeri, povezanost sa apostolskom Stolicom u Rimu i vjernost Katoličkoj Crkvi. Rado ističemo da je radosna vijest evanđelja od prvih stoljeća, od samog početaka kršćanstva naviještana i krvlju svjedočena u našim krajevima, u našoj hrvatskoj Domovini. Zadivljeni smo svjedočanstvom vijetnamskih katolika o veličini dara svetoga krštenja: Oni s ljubavlju čuvaju i pamte sva imena svojih predaka počevši od prvoga pokrštavanja! Ovo je trenutak i za vlastiti ispit savjesti: Koliko cijenimo milosni dar krštenja? Koliko smo stvarno zahvalni onima koji su nam predali – posredovali vjeru, našim roditeljima, djedovima i bakama? Našim vjeroučiteljima, našim duhovnim pastirima? S kojim osjećajima razmišljamo o svome krštenju, o krštenju vlastite djece, naših bližnjih? S krštenjem, nešto bitno i prevažno dogodilo se u životu svakoga čovjeka, pojedinca, obitelji, naroda“, kazao je vojni ordinarij.

Mnogovrsna rodoslovlja, nastavio je mons. Bogdan, „ono osobno obiteljsko, ono nacionalno, a osobito ono evanđeosko rodoslovlje pokazuju nam da naši životi nisu besmislen ishod pukoga slučaja, nego da imaju vrijednost i smisao jer su dio Božjega nauma spasenja. Rodoslovlje Isusa Krista ujedinjuje Stari i Novi Zavjet u jedinstvenu povijest spasenja. Štoviše, ono nam objavljuje otajstvo Božjega milosrđa koje svoju puninu dostiže u Isusu Kristu, rođenom od Djevice Marije. Stoga se i Marija u svome hvalospjevu Veliča spominje rodoslovlja.“

U nastavku je propovijedi mons. Bogdan kazao kako nas počesto iznenadi Božji odabir koji se razlikuje od naših ljudskih kriterija, koja su često usmjerena samo prema izvanjskim pokazateljima kao što su ugled, povlastice ili karijera. Za to je iznio primjere: „Abrahama ne nasljeđuje Jišmael, Hagarin sin, prvorođeni, nego Izak, Sarin sin, sin obećanja. Izaka ne nasljeđuje Ezav, vješt i uspješan lovac, nego Jakov, krotak čovjek, koji se do tada držao u pozadini. Jakov pak ima dvanaest sinova; međutim, rodoslovlje ne nastavljaju ni Josip ni Benjamin, koji su bili najbolji u moralnom pogledu, nego osrednji sin Juda, četvrti po redu.“ Podsjetio je da se u rodoslovlju javljaju i četiri žene (Tamara, Rahaba, Ruta i Urijina žena) čiji udio u rodoslovlju, također, kako reče „može začuditi“. Potom, od kraljeva navedenih u rodoslovlju samo su Ezekija i Jošija ostali vjerni Bogu do kraja. „Zaista, rodoslovlje Isusa Krista ponajviše je popis grešnika i grješnica, podsjetnik skoro neprekinutoga niza ljudskih mana i grijeha. No, ipak, ‘gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost’ (Rim 5, 20), kako kaže sveti Pavao. Posljednji na popisu jest Josip, muž Marije, čovjek pravedan, a zatim dolazi preobilje milosti, Marijin sin, čovjek savršen, Isus koji se zove Krist. Dakle, Marijino ime u rodoslovlju znak je preokreta i novoga početka. Po njoj dolazi Onaj koji će uzeti na se grijehe svih ljudskih naraštaja, i onih prošlih i onih budućih. Marija spada u niz ljudi koji su omogućili dolazak Spasitelja svijetu. Zbog toga slavimo njezin rođendan. Njezina je veličina i uzvišenost u njezinoj povezanosti s Kristom. I mi nastavljamo njezino djelo svojim rođenjem ako surađujemo na ostvarenju punine otajstva Kristova u svome vremenu.“

Osvrnuvši se na životne probleme i izazove koji nam se često mogu činiti nerješivima i preteškima, istaknuo je da je blagdan Marijinoga rođenja blagdan nade. „Prošlost, sadašnjost i budućnost u Božjim su rukama. Bog nas uvijek iznova iznenađuje, ulazi u naš život i pokazuje da nam je uvijek blizak. On može pisati ravno i po krivim crtama našega životnog puta. On nas drži i vodi u zajedništvu jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Po Blaženoj Djevici Mariji, Maloj Gospi, pristupimo ovom vrelu milosti kako bismo i mi mogli klicati: Veliča duša moja Gospodina“, zaključio je svoju propovijed vojni ordinarij.

Ove godine nakon misnoga slavlja izostala je tradicionalna marijanska procesija kroz veličanstven krajobraz svetišta.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime