Sinoć je u kompleksu obiteljske kuće Bratanić u Vrbanju na otoku Hvaru u organizaciji Grada Staroga Grada i njegove Turističke zajednice promovirana nova knjiga Mikija Bratanića u skolopu kulturne večeri pod pokroviteljstvom Društva hrvatskih književnika.
Konoba obitelji Bratanić, veliki starinski težački dvor, te okolne susjedne balature i surali zadovoljili su sve potrebne epidemiološke, ali i one sociološke mjere, u kojima su se posjetiteljii mogli osjećati ugodno, uz žmul starog domaćeg prošeka, paprenjake i pismu kojom je publiku počastila odlična klapa Sveti Duh iz Vrbanja, pod vodstvom Ivana Vidoševića.
Bila je to nesvakidašna promocija u kojoj su voditeljica Edita Lučić Jelić i sam autor knjige publiku kronološki proveli kroz tijek Bratanićevog autorskog projekta “Priča o konobi”, te na kraju predstavili i samu knjigu.
Knjiga “Priče iz konobe za starije” zbirka je kratkih priča iz života ljudi koji su na neki način povezani s konobom, te je četvrta autorova knjiga posvećena temi konobe.
U njoj su sakupljeni Bratanićevi osobni doživljaji iz djetinjstva i mladosti, ali i ona iskustva starijih koje je on čuo upravo u konobskim druženjima.
Zanimljivo je istaknuti priču na kraju naslovlenu “Ustanak iz konobe”, igrokaz kojeg je Bratanić napisao kao imaginaciju inicijacije ustanka pučana otoka Hvara pod vodstvom Matija Ivanića, a koju je autor simbolički smjestio upravo u neku tadašnju konobu u Vrbanju.
Bratanić se na kraju večeri zahvalio svima koji su u ovim izazovnim vremenima pomogli da ovo bude zaista kulturna večer, a posebno direktoru TZG Staroga Grada Jakši Damjaniću koji je uložio velik trud da se zadovolje svi epidemiološki uvjeti potrebni za organizaciju ovakvog događanja.
Ovaj lijepi događaj svojim je fotografijama zabilježio fotograf Nikola Radovani.
Priča o konobi, u književnom smislu, započela je 2010. godine knjigom KONOBA. Bila je to prva knjiga posvećena konobi, “koljevci Dalmacije”, kako je sam autor voli nazvati. U njoj je opisan život težaka, vinogradara i podrumara, te život vinove loze i vina. Knjiga je ilustirana vrlo rijetkim i lijepim crno bijelim fotografijama iz fundusa Etnografskog muzeja u Splitu koji prate obradu zemlje, sadnju loze, održavanje vnograda, berbu grožđa, te preradu, ali i prodaju vina. To je svojevrsna enciklopedija o konobi, s malim rječnikom onih manje poznatih riječi koje su se koristile u konobi.
Uvod u knjigu u obliku predgovora napisao je pokojni Ljubo Stipišić Delmata koji je konobu opisao kao mjesto u kojem su se razvrstavali zrnca mudrosti od zrnaca ludosti
- “Tako su se u grubom prosijavanju razgovori odvajali: zrnca mudrosti od zrnaca ludosti, zrnca spoznaje od zrnaca ludih, ishitrenih, ispraznih konobskih govorenja.”
U knjizi su objavljen i osvrt na konobu Jakše Fiamenga koji je o njoj napisao sljedeće:
“Među važnijim toposima mediteranskog svijeta, uz rive, pjace, kampanele,
masline, brodove, rublje slikovito prostrto preko kaleta na tiramolima,
bljesak zalazećeg sunca u oknima i još mnogo toga u slanoj galaksiji
najmodrijeg i najmudrijeg mora na svijetu, jedno od glavnih mjesta,
po kojem su Dalmacija i cijelo naše primorje s otocima prepoznatljivi,
jesu konobe, središta cijelog jednog mikrokozmosa.”
A Joško Bozanić na kraju knjige o konobi kaže:
“Dalmatinska tradicionalna težačka kuća nezamisliva je bez konobe.
Konoba je njena osnova, podnožje kojim je ona vezana za zemljinu utrobu,
za podzemne sile koje kuća mora pridobiti za svoju temeljnu namjeru – opstanka. Konoba koncentrira sile podzemlja, magnetizam dubina
zemljine utrobe jer tu će vreti i zreti plodovi čovjekova rada: vino i ulje,
te dvije blagoslovljene tekućine bez kojih nije bilo opstanka: vino,
taj dionizijski napitak koji pripada sferi spiritualnog, duhovnog postojanja
i ulje koje oplemenjuje sve druge vrste ljudske hrane, ta zlatna gusta
tekućina u kojoj je utjelovljena vatra i svjetlost vječna, tekućina kojoj
kršćani pridaju moć očišćenja od zemaljskog i tjelesnog na prijelazu
iz prolaznog, zemaljskog u transcendentno, vječno postojanje.”
Zanimljivo je da je u knjizi KONOBA objavljena i autorova pjesma “U konobi moga dida” koju je uglazbio Ljubo Stipišiće Demata i upravo se u njegovom originalnom notnom rukopisu ta pjesma našla među koricama ove ode konobi.
Knjiga KONOBA prevedena je i objavljena u dvije dodatne edicije; engleska i talijanska.
Mnogi ugledni ljudi iz različitih strukovnih profila dali su svoje pozitivne osvrte i recenzije knjizi KONOBA, ali i cjelokupnom autorovom nastojanju da se naša baština sačuva kao dio našeg identiteta te da se valorizira i iskoristi na decentan način.
Tako su svoje osvrte na knjigu i o Bratanićevom radu pisali; akademik Prof. dr. sc. Nenad Cambj, Dr. sc. Silvio Braica, Dr. sc. Joško Ćaleta, Rene Bakalović, Prof Veljko Barbieri, Prof. dr. sc. Ivan Urlić, dr. med. Doc. dr. sc. Neven Ljubičić, dr. med., Dr.sc. Radoslav Bužančić, Prof. dr.sc. Joško Belamarić, akademik Jakša Fiamengo, te na poseban način akademik Prof. dr. sc. Tomislav Raukar, koji je napisao vrlo detaljnu i emotivnu analizu knjige KONOBA možda upravo zato jer je njegov djed bio bačvar u Starom Gradu na otoku Hvaru sa kojeg je i sam autor knjige.
Akademik Raukar među ostalim je napisao:
“O vinogradarstvu, težacima i težaštini, te proizvodnji vina postoji stanovita, ne osobito opsežna, literatura u hrvatskoj publicistici i historiografiji, ali knjige poput ove Mikija Bratanića, pod jednostavnim, ali dubinski slojevitim naslovom Konoba još nismo imali. Ta je knjiga duboki, produhovljeni doživljaj mukotrpnog težačkog rada, opremljena dragocjenim slikovnim prilozima. On je upravo znak poštovanja prema dalmatinskom težaku i njegovim stoljetnim naporima na ovim obalama, znalački napisana, pa autor zaslužuje sve pohvale za ovu iznimnu, nesvakidašnju knjigu.”
Iz svih ovih recenzija Bratanić je odabrao one najzanimljivije misli te ih među svojim tekstovima objavio u svojoj drugoj knjizi posvećenoj konobi “Priča o konobi”, vrlo zanimljivom prikazu konobe kroz razne aspekte kao što su; povijesni, etnografski, etnomuzikološki, sociološki, gastronomski, arhitektonski i filozofski.
Za razliku od knjige KONOBA u kojoj su se nalazile stare crno bijele fotografije, u ovoj su knjizi objavljene koloritne nove fotografije današnjih ljudi koji još uvijek žive i rade na temeljima života svojih predaka i njihovih konoba.
Knjiga je prevedena na engleski jezik, a promovirana je u mnogim našim mjestima, ali i u New Yorku, Bostonu i San Franciscu, kao dio Bratanićevog projekta “Priča o konobi” u kojem on kroz prizmu naše konobe predstavlja hrvatsku baštinu i tradiciju.
Godine 2014. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske obiteljsku konobu Bratanić, preciznije rečeno njezinu zbirku predmeta proglašava “Zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske” što je svojevrsna kruna projekta “Priča o konobi”.
Bratanić je svoju priču usmjerio i prema djeci, u onom edukativnom smislu, pa je tako objavio knjigu “Priče iz konobe za djecu” svojevrsni dijalog između djeda i unuka u kojem se dječjem uzrastu pribižava smisao konobe i dočarava što je ona značila ljudima nekad i danas.
Na tragu ovog naslova Bratanić je objavio i četvrtu knjigu naslovivši je ”Priče iz konobe za starije”, a koju evo večeras predstavljamo.
To je zbirka kratkih priča iz života judi koji su na neki način vezani za motiv konobe. Kako bi priče bile zanimljivije za čitanje autor se odlučio za neku vrst urbanog splitskog čakavskog jezika, ali neke je priče prikazao u dijalektu svog rodnog Vrbanja.
Takva je i priča “Ustanak iz konobe”, igrokaz koji dočarava inicijaciju ustanka pod vodstvom Matija Ivanića, kojeg autor smješta upravo u neku konobu u kojoj se akteri pripremaju za početak ustanka.
Neke su priče tematski vezane uz autorovo djetinstvo, kao što je “Donja kuhinja” neke uz njegovu mladost, kao što je “Sveti Mikula popi prošek”, a neke, kao što je “Inštrukcije za obid na piru”, prenesene su iz priča starijih, dakle sačuvane su od zaborava u koricama ove knjige za druge, nove generacije koje dolaze.
