Još jedno predstavljanje knjige u GKMM je za nama, još jedno genijalno osmišljeno kombiniranje sugovornika, i opet puno emocija, dobrih vibracija, pozitive i humora. Ovog puta najviše humora, što ne čudi obzirom da je u pitanju Tisja Kljaković Braić i njena knjiga karikatura “Oni”.

Uz autoricu, Nebojša Lujanović je o fenomenu odjeka Tisjinih karikatura razgovarao s, kako ih je nazvao, “dvojicom mušketira” – urednikom Frakture Seidom Serdarevićem i Juricom Pavičićem kojeg je najavio kao najzahvalnijeg sugovornika za promociju zbog širokog raspona interesa – od filma, književnosti do književne teorije.

Uvodno je Lujanović u šali podcrtao uobičajeno maćehinski odnos Splita prema svojim genijima i prepričao kako su se uoči promocije Tisja i on “igrali pogađanja” o tome kakve su u Splitu reakcije na njenu knjigu karikatura – “A ne’š ti nje…”; “A ne’š ti crteža”; “A vidi linija tankih” – naglasivši da mu je genijalno što je dodala na kraju: “Ma to joj je ćaća sredija!”

Napunila dvoranu u Zagrebu, sada i u Splitu

Zaključio je uvod sljedećim riječima: “Tisjin odgovor na svako moje pitanje, na svaku sugestiju bio je ‘Jadna ti san’ tako da je ovdje s nama večeras Tisja Jadnatisan Kljaković Braić.”

Za početak, upitao je Serdarevića kako je došlo do ove suradnje i odakle fenomen tolike prodavanosti knjige (u Zagrebu je na promociji prodano 150 primjeraka) te priznao da je pogriješio kad je mislio da je Tisjina priča lokalna, a ona je napunila dvoranu u Zagrebu, a sada i u Splitu.

– Na Tisju mi je ukazao naš suradnik Andrija Škare, rekao je ‘Daj pogledaj ovo molim te na Facebooku’… ja sam pogledao i odmah isti dan nazvao Tisju i za 10 dana sam došao u Split… tada je bilo 3000 lajkova na Facebook stranici, sada je preko 30.000… i vrlo smo se brzo dogovorili. Ti crteži su divni u mnogočemu, oni pričaju o svima nama, oni iz jednostavnih svakodnevnih situacija dolaze do općih mjesta. Ljudi sve to vide već u crtežu. E sad, kad se na taj crtež još nadogradi ona rečenica, ona baza, ona jednostavnost koju Tisja izvuče onako pravo dalmatinski, splitski, to je onda ona stvar koja vas dokrajči, gdje se smijete, gdje vam je drago pri srcu, gdje vam frcaju suze ako treba…



Tisja je tu zapravo pogodila više stvari; s jedne strane bez sumnje svojim crtežom, s druge strane je pogodila u ovom vremenu u kojem smo svi opterećeni ubrzanim ritmom života, politikom koja nas tjera da mislimo o stvarima o kojima ne bismo trebali misliti, strahovima koje nam donosi nova tehnologija svakodnevno… tu Tisja dolazi kao dašak nekakve slobode, kao dašak jednog vraćanja samima sebi, tu je dakle Tisja pogodila i to je apsolutno univerzalna priča – odgovorio je Serdarević.

“Miljenko Smoje u suknji”

Lujanović je naveo da je Boris Rašeta u svom članku ponudio možda najjednostavniju formulaciju: da je Tisja Miljenko Smoje u suknji, našto se autorica ubacila primjedbom da je Siniša Pavić izjavio da “je zapravo cila knjiga oda mudantama”.

Pitanje za Juricu Pavičića je bilo nalazi li vezu u nizu Smoje – Feral – Lucić i Dežulović (njihov cabaret) – Pričigin – Tisja?

– Ovo mi je najčudnije predstavljanje neke knjige, jer je normalna situacija kad dođete na promociju da vi znate što u toj knjizi piše, a drugi koji su u publici ne znaju, i onda ih vi prosvijetlite. Ovo je jedna potpuno bizarna situacija – imam osjećaj da je ovdje 300 ljudi koji SVI znaju što je u ovoj knjizi, i ne samo da znaju nego su to znali puno prije mene. Kako sam ja lišen blagodati Facebooka, moram priznati da je ova gomila prvi put poljuljala moju Facebook fobiju. Tako da je taj fenomen došao do mene stvarno kad me upozorila žena i vjerojatno sam zadnji od svih vas ovdje do kojeg je to došlo. Ali vraćam se na tvoje pitanje, ima tu neke poveznice.

Teško je sad govoriti o Feralu, međutim sigurno ima poveznica sa Smojom, sigurno ima s Luigijem i Bepinom, jer Tisja se isto kao i Smoje bavi smiješnom dinamikom tog dalmatinskog tobože patrijarhalnog braka, ali to je matrijarhat prikriven u patrijarhat. On ima svima nama prepoznatljivu dinamiku u kojoj se muškarci bave tobože važnim stvarima kao nogomet, balote, kafić, picigin, ideologija, politika – dakle onim stvarima koje su zapravo produženi infantilitet. A zaista ozbiljnim stvarima se bave žene. Primijetite kako u politici u Hrvatskoj dominiraju muškarci, a kad dođete u Dalmaciju i u lokalne samouprave, koje su ekstenzija kuće, onda su odjedanput same žene! Državu može vodit muško, al niste ludi Supetar dat muškome da vodi… dakle, to je zapravo ta situacija koja se obično primjećuje kroz onu ‘žena drži tri kantuna kuće’. To znači da su muški zapravo produžena djeca, potpuno su nesposobni. Tisjina karikatura koja najbolje prikazuje tu dinamiku je kad Ona Njemu kaže ‘Dok ja tebi objasnin ja san već sve napravila’ – rekao je Pavičić.

Uvik na jednoj granici…

Na pitanje da s likovnog stajališta pojasni kako su nastali Ona i On, autorica je rekla:

– Oni su prvo nastali na slikama. Zamisli, ja san prije ovog zajebavanja crtala vrlo ozbiljne slike, neke teške naslage, loša energija… Kad san završila Akademiju, više mi niko nije smija reć šta ću radit i onda san počela radit svijetle slike, ljubavne, Mediteran itd. I uvik si tu na jednoj granici da ideš u kič ako slikaš ljubav. Nisan se na to obazirala, i već su se tu počela pojavljivat ta dva lika. Ali nisu bili ovako realni kao što su sada. I malo pomalo izašli su iz okvira slika di su oni živili jedne svoje poetske živote u formu ove karikature. A to se stvarno desilo u jednom momentu kad je moj muž reka ‘Brzo, brzo, počeši me gori-doli, livo-desno, tu, tu, tu, tu…’ i stvarno onda san to nacrtala i onda se to zakotrljalo sve skupa. Nisan očekivala ovakvu reakciju publike i ovakvu pozitivnu energiju… ovi ljudi su zapravo kreatori ove knjige. To mogu odgovorno reć, jer mene su stvarno nosili svi ovi lajkovi i bezbrojni dobri komentari, baš sam uživala, evo godinu dana ja se samo zajebavan s ovin.

Lujanović: – Seide, nije nikad bilo ovako ujedinjenih reakcija na knjigu karikatura, da je hvale i struka, i književnici, i umjetnici i publika… je li poznat neki sličan fenomen?

Serdarević: – Prva je ideja bila da krenemo s 52 karikature (kao 52 tjedna, godina dana itd), međutim to je potpuno eksplodiralo i Tisja je samo producirala, producirala… i naravno da je na kraju u knjizi skoro 100 karikatura. Za tu ujedinjenost mislim da je zaslužna isključivo Tisja jer ona širi nevjerojatno pozitivnu vibraciju oko svega toga, energiju koja ljudima treba, a sve je to na vrlo zdravim osnovama. Tu nema izrugivanja, ako je prema nekome kritična, onda je uvijek kritična prema svojim likovima, nije kritična prema nekome izvana. Ono što je zanimljivo: taj treći se gotovo nikad ne pojavljuje, ako se i pojavljuje onda se pojavljuje u nekoj priči kad Ona kaže ‘Ne moš ispod 100 €’… i Tisja tu pogađa ono što je nama svima svojstveno – jednostavno pogodi one trenutke dijaloga koji se događaju u svakom paru. Dinamika toga para je dinamika koju svi mi osjećamo ili doživljavamo u najrazličitijim fazama svoga života, i to je ono što je, meni se čini, nekakav sukus ove knjige.

Prostor društvene mreže otvorio put

Na pitanje jesmo li imali nešto slično ovoj knjizi, Pavičić je odgovorio:

– Bilo je jako dobrih  karikaturista, bilo ih je koji su išli u ovom smjeru minimalizma i svođenja linije na puno bjeline, međutim je uvijek mjesto karikature bila novina, i to je prirodno vodilo karikaturu prema političkim, socijalnim, javnim temama. Karikaturist je bio samo jedan od komentatora u novinama. Mislim da je upravo prostor društvene mreže koji nije vezan uz tematske obveze medija na neki način otvorio put prema toj jednoj prisnosti, intimi, prema malim, mikro temama koje se tiču obitelji. Tisji je dao jednu tematsku slobodu koja je zaista, meni se čini (nisam ekspert), u kontekstu hrvatske karikature nova. A ono što je sigurno tu sjajno je način na koji je to vizualizirano, s tim jednim naoko djetinjim crtežom koji je sveden na minimum, s likovima koji su reducirani do krajnosti pa onda izgleda kao da to i dite može (a zapravo ne može). Činjenica da se ova knjiga bavi stvarima koje su tipične za dinamiku braka, koje su tipične za svaku vezu, svaku obitelj, i koje su tipične danas kao što su realno bile vjerojatno tipične 1920, daje jednu natruhu da bi te karikature mogle bit svježe čitljive i razumljive i dalje; one ništa neće izgubiti izvan našeg konteksta. Dakle, one bi na sličan način mogle biti čitljive i 2070. kad to Tisju više neće bit briga.

Prepuna dvorana s oko tristo posjetitelja, izvrsna, pozitivna atmosfera, prodanih oko 150 primjeraka knjige, pokazatelj su da je pretpostavka s početka ovog teksta ipak bila pogrešna. Split se prema svojoj Tisji nije ponio ni najmanje maćehinski, dapače! Na predstavljanju knjige karikatura “Oni” bila je – svoja među svojima.

Dojam s kojim smo napustili GKMM je da je svatko u dvorani zaražen virusom Tisjine dobre vibracije, pozitivne energije, zdrave zafrkancije bez izrugivanja.

Možemo se samo nadati da će se ova “epidemija” nastaviti širiti.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime