Javna kampanja "Sunčani Varoš sretnih stanovnika" provodi se u svrhu približavanja stanovnicima Grada Splita i široj javnosti pogodnosti uspostave novog modela javno - civilnog partnerstva kod (su)upravljanja društveno kulturnim centrom u kontaktnoj zoni povijesne jezgre grada Splita koji za cilj ima jačati poziciju organizacija civilnog društva kod kreiranja kulturnog, umjetničkog, društvenog programa. Kao dobar primjer prakse, sinergijom učinaka EU Projekta „PROJEKT SOLAR – SUNČANI VAROŠ SRETNIH STANOVNIKA revitalizacija prostora i uspostava društveno kulturnog centra u kontaktnoj zoni povijesne jezgre grada Splita“ (UP.04.2.1.07.0150) nadamo se multipliciranju ideje društveno kulturnih centara u centru Splita i pozitivno utjecati na sestrinske i bratske organizacije civilnog društva koje potiču progresivne promjene u nastojanju da unaprijede i poboljšaju procese kreiranja programa sa (i za) gradske kotareve, njihove stanovnike, ali i šire građane.
Petar Mišura, voditelj projekata financiranih iz EU fondova i pročelnik upravnog odjela za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj Grada Šibenika, istaknuo je važnost posebnih programa koji bi trebali obuhvatiti zaštićene gradske jezgre, pojasnio specifičnosti stare gradske jezgre Šibenika i učinkovitost gradske uprave u provođenju projekta te izdvojio neke od najuspješnijih projekata provedenih u Šibeniku.
Upravljanje povijesnom gradskom jezgrom spominje se često kao poseban problem u mediteranskim gradovima. Zašto bi grad trebao posebno brinuti i imati posebne programe za povijesne jezgre?
U posljednje vrijeme se problemi starih gradskih jezgri svih gradova na Jadranu spominje u kontekstu pretjerane apartmanizacije i prenamjene stambenog u turistički prostor, gubitka trgovačke funkcije, demografske opustošenosti i sezonskog karaktera života i poslovanja. Ni jedan od ovih problema nije jedinstven za bilo koju gradsku četvrt, ali sve navedene probleme imaju isključivo stare gradske jezgre. Kad se tome nadodaju njihovi „prirodni problemi“ starih objekata, nedostatka parkirnih mjesta, prometne izoliranosti, a k tome i maćehinski odnos zaštite kulturnih dobara koji konzervira sadašnje stanje i nameće ograničenja – sve su to situacije za koje se zauzvrat ne nudi nikakve kompenzacije vlasnicima te se dolazi do jedinstvene situacije da upravo kulturno-povijesno najvrjedniji gradski prostor, koji je ujedno atrakcijska osnova rastućeg turizma i nadasve identitet grada, postaje prostor koji se transformira u raspršeni hotel sezonskog karaktera bez domicilnog stanovništva. Jednostavno je zaključiti da tako kompleksni problemi zahtijevaju posebna rješenja koja se ne mogu donijeti kroz redovne programe gradske uprave već zahtijevaju posebne programe, jer ako se nastavi trenutačni trendovi, a iskustva drugih sredina to i potvrđuju, doći će do trajnog odumiranja povijesnih središta bez mogućnosti povratka stanovništva u trajno mrtvu jezgru.
Koje su specifičnosti stare gradske jezgre Šibenika?
Gradska jezgra Šibenika je najveća prirodna pješačka zona u RH, njezina organska struktura i brojne uske krivudave ulice sa stubištima stvorili su jedinstven prostor površine je 171 230 metara kvadratnih. Kulturno povijesna vrijednost sastoji se od preko pedeset pojedinačno zaštićenih objekata, 20 crkvi i najvažnije UNESCO zaštite katedrale sv. Jakova. Gradska jezgra je završetkom poslijeratne urbane obnove (zlatno razdoblje investicija i dovođenje javnih sadržaja u jezgru) postala investicijska periferija. Njen problem je i bio prepoznat krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali do cjelovitog programa, mjera i akcije nije došlo zbog nedostatka financijskih sredstva. U razdoblju od kraja obnove do osamdesetih godina, jezgra je izgubila ulogu trgovačkog središta koje je počelo preseljenjem zelene tržnice sa Stare pijace na novu lokaciju izvan jezgre na Plišcu te gradnjom robne kuće na Baldekinu. Ova pojava gubitka trgovačke funkcije doći će do vrhunca izgradnjom trgovačkih centara na obodu grada koji će skoro u potpunosti preuzeti trgovačke, a i neke društvene uloge grada. Naučena lekcija je da kada institucije i javni sadržaji napuste jezgre dolazi do nepovratnog odumiranja, što se ispravlja tek unazad nekoliko godina revitalizacijskim projektima poput obnove tvrđave Sv. Mihovila, centra Civita Sacra, Urbanog inkubatora i centra, Zelene tržnice... Gradska jezgra Šibenika za potpunu revitalizaciju treba još mnogo ulaganja, ali i promjene zakonske regulative da bi se poticajnim mjerama zaustavio odljev stanovništva i apartmanizacija jezgre.
Što je gradska uprava učinila na području Šibenika?
Gradska uprava je provela niz projekta koji su neki više, a neki manje bili uspješni, međutim svima je zajedničko da su financirani sredstvima iz EU-a. Prvi Eu projekt koji se bavio revitalizacijom gradske jezgre je JEWEL još iz predpristupnih fondova obnovljena je tvrđava Sv. Mihovila zajedno s ljetnom pozornicom. Kroz JEWEL su uspostavljeni Urbani inkubator i Urbani Centar te donesen Urbani razvojni plan kao neobavezan ali važan dokument. Slijede projekti kojima je fokus specifičan problem gradske jezgre poput RETAILINKA, koji pokušava revitalizirati trgovačku funkciju jezgre, STEP UP koji je riješio problem dostave, SHARE koji se bavi inovativnim rješenjima u turizmu, KAIROS čiji je cilj nova upotreba javnih prostora u jezgri pa do najvećeg infrastrukturnog projekta Integrirana mobilnost na području grada Šibenika u sklopu kojeg je obnovljen središnji gradski trg i sagrađena podzemna garaža s 256 parkirnih mjesta. Pokrenuta je i marketinška kampanja IDEM DO GRADA te program subvencija obnove stambenih objekata NOVO LICE ŠIBENIKA.
Može li gradska uprava bez nacionalnih i EU fondova riješiti problem stare gradske jezgre?
Odgovor je vrlo jednostavan, tek otvaranjem pretpristupnih fondova dolazi do ponovnih značajnih i sustavnih javnih investicija u staru gradsku jezgru. Još od završetka poslijeratne obnove nije došlo do tolikog vala najprije javnih, a zatim i privatnih investicija u jezgru. Javne investicije s ograničenim gradskim proračunom i k tome kad dodamo povećane troškove zbog konzervatorske zaštite te pristupačnosti jezgre i uglavnom uvijek problematičnih imovinsko pravnih odnosa, da se sve investicije iz gradskog proračuna usmjere u jezgru ne bi se mogao riješiti jedan kapitalni projekt poput obnove tvrđave ili izgradnje podzemne garaže. Te masivne javne infrastrukturne investicije donose za sobom val privatnih investicija te omogućavaju i soft programe koji su ključni završni element revitalizacije, ali vračajući se na početak sve počinje od EU fondova.
Koje bi projekte izdvojili kao najuspješnije u Šibeniku?
Nacionalno su revitalizacije tvrđava i uvođenja novih javnih sadržaja u tvrđave te sam način upravljanja kulturnom ponudom prepoznati kao model dobre prakse koje navode čak i publikacije EU. Posebno bih istaknuo Urbani inkubator kao dio obnove povratka poslovanja u gradsku jezgru, a koji nije povezan s turizmom već kreativnim industrijama, gdje je sa malom investicijom u napušteni prostor stvorena mogućnost rada u zajedničkom radnom prostoru za 6 do 9 start-up. Za stanovništvo je najvažnija subvencionirana obnova fasada i stolarije na stambenim objektima u jezgri. Program je jedinstven po pravilniku koji jasno i pošteno daje prednost stalnom stanovanju i izdašnoj subvenciji od čak 50%. Projekt od kojega u budućnosti se najviše očekuje je povratak zelene tržnice. Podzemnom garažom dijelom su riješeni problemi parkiranja i napravljen preduvjet da se obala pretvori u pješačku zonu.
EU projekt „PROJEKT SOLAR – SUNČANI VAROŠ SRETNIH STANOVNIKA revitalizacija prostora i uspostava društveno kulturnog centra u kontaktnoj zoni povijesne jezgre grada Splita“ (UP.04.2.1.07.0150), čiji je nositelj umjetnička organizacija IKS Festival uz partnere Grad Split, Udrugu stanovnika povijesne jezgre grada Splita „GET“ i Splitsko-dalmatinsko društvo za celijakiju, financiran je bespovratnim sredstvima u iznosu od 1.816.076,50 kuna (15% iz Državnog proračuna Republike Hrvatske i 85% iz Europskog socijalnog fonda) u sklopu operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.
