Svatko tko je barem jednom pokušao ukazati na uništavanje svoga mjesta i njegova okoliša mogao je posvjedočiti tomu da je, izgleda, lakše ne raditi ništa. Jer vlasti do te mjere ne rade ništa da aktivisti i društvene mreže preuzimaju goruća pitanja o zaštiti dostojanstva građana i okoliša.
Takav nemar o vlastitoj budućnosti i budućnosti naše djece potaknuo nas je na razgovor s prof. Marijanom Kuduz. Njezin posao obuhvaća mnogo više od puočavanja povijesti i geografije, a kroz svoj je rad s kolegama i učenicima odlučila učiniti ono u čemu odgovorni kaskaju – osvijestiti važnost zaštite okoliša, ukazati na nemar u prostornom i okolišnom planiranju, pokrenuti male, ali vrijedne projekte kroz koje djeca stječu ljubav i poštovanje prema prirodi.
U razgovoru s nama prof. Kuduz podijelila je svoje misli i ideje o nekom boljem i svakako zelenijem svijetu koji se može proizvesti, uz malo volje i truda.
Danas se mnogo govori o korelaciji školskih predmeta i izvanškolskih aktivnosti, ali građanski i zdravstveni odgoj kroz probleme okoliša često ostaju mrtvo slovo na papiru. Kako Vi kroz nastavu realizirate svoje ideje o očuvanju prirode i izgradnji boljeg društva?
- Prije svega, imam sreću što trenutačno radim u Osnovnoj školi „Selca“ na otoku Braču. Radi se o eko-školi u kojoj moje ideje nisu shvaćene kao populizam ili nešto neobično. Škola sudjeluje u brojnim projektima koji uključuju zaštitu okoliša i promidžbu zdrave prehrane. Kako to izgleda u praksi – kada ste profesor povijesti i geografije, imate širinu koja vam omogućuje građansko djelovanje. Kako bolje očuvati svoje mjesto nego zaštitom okoliša i brigom o zdravlju ljudi? Primjerice, učenici od 5. do 8. razreda sa mnom su imali radionice pripreme veganskih jela i bili su oduševljeni.
Ravnatelj nam je često donosio svoje domaće povrće, svi su pomagali, na raspolaganju nam je divna kuhinja, a djeca su bila fascinirana okusima zdrave hrane koju često zbog lijenosti i drugih izgovora zamjenjujemo fast foodom. Djeca se rado prijavljuju na razne projekte, jedan od njih je i izrada predmeta od tetrapak ambalaže. Osvijestili smo što to znači očistiti svoj okoliš, dati prirodi da diše i iskoristiti materijale koje nam daje.
Mislite da u današnjoj nastavi ima mjesta za razgovor i svijest o okolišu?
- U današnjoj nastavi ima dovoljno mjesta za razgovor o okolišu i za podizanje svijesti djece, ako to želimo. Po mom mišljenju, o mnogo tema može se razgovarati s djecom u sklopu nastave jer su djeca znatiželjna, otvorena za razgovor i istraživanje. A geografija i priroda idealni su predmeti gdje ih možemo uključiti u projekte vezane za očuvanje okolisa.
Kako ste došli na ideju da sa svojim učenicima u nastavu implementirate akcije koje promiču zdrav život i brigu o okolišu?
- Trudim se u svakodnevnom životu živjeti zdravo i što više u skladu s prirodom pa mi je sasvim logično da to želim prenijeti i na djecu s kojom radim u školi. Mislim da je dužnost svakoga od nas tko radi s mladim generacijama prenijeti sve najbolje od sebe, sva svoja znanja i iskustva i to uključiti u nastavu.
Smatrate li da su današnji mladi dovoljno osjetljivi na probleme zagađenja i nemara prema prirodi?
- Mnogi mladi danas uopće ne razmišljaju o problemima ekologije, zaštite okoliša i o budućnosti. Ali zato smo mi tu kao njihovi nastavnici da im osvijestimo sve probleme koji su danas prisutni u svijetu vezano za naš planet i da znaju da ne možemo više zatvarati oči i ne raditi nista ako želimo budućnost i normalan život za svoju djecu. Imam sreću da trenutačno radim s predivnom djecom na otoku Braču koja su spremna poduzimati akcije i uključiti se u razne projekte, samo ih treba pogurati u pravom smjeru.
Mislite li da kao sustav možemo učiniti veći iskorak nabolje? I sami ste se susreli s problemima i praznim obećanjima u vlastitoj okolini...
- Istina je da sustav ne pomaže dovoljno. Primjerice, prošle sam godine u svome kvartu vidjela koliko ljude nije briga za djecu dok se nešto gradi, ili čak i samo stoji. Bili smo pokrenuli veliku akciju čišćenja na dijelu Brda gdje djeca nemaju normalno igralište, a pored zgrade je gradilište koje već 30 godina nije sređeno. Obećano nam je da će Grad Split istražiti što se može napraviti. Do danas je ostalo na obećanju. Jer sustav očito neće napraviti čistku, pa moraju djeca. Sjajnu im poruku šaljemo.
Svaki pojedinac može mnogo napraviti za očuvanje okoliša. Svatko od nas može nešto napraviti za svoj kvart, za svoj grad i zemlju. A sustav bi trebao puno više raditi na tome i donositi konkretne odluke za očuvanje naše zemlje, naše čiste vode, da više recikliramo, da se spriječi divlja gradnja bez ikakva reda... Treba razmišljati u tom smjeru da zelimo stvarati grad i zemlju ugodnu za život svakog pojedinca. A to sigurno nije život na uzavrelom asfaltu bez ijednog stabla i parka.
Po Vašem mišljenju, kako možemo senzibilizirati ljude za probleme s kojima se priroda susreće?
- Ljude treba stalno suočavati s problemima i poticati ih na akciju. Mladi ljudi su se pokrenuli. Baš nedavno su se srednjoškolci splitskih srednjih skola okupili u Splitu i protestirali protiv lošeg vodstva odraslih u vezi s klimatskim promjenama. Nitko ne može reći da ne primjećuje klimatske promjene koje se događaju na našem planetu. Ljude treba uključiti u akcije čišćenja podmorja, okoliša, pokrenuti radionice da bi dobili dojam koliko smo daleko otišli s onečišćenjem i kako smo se otuđili i odvojili od prirode. Krajnje je vrijeme da se pokrenemo.