Glas o 16-godišnjoj švedskoj aktivistici Greti Thunberg i njezinu projektu School Strike 4 Climate pronio se po cijelome svijetu, a odjeci se čuju i u Hrvatskoj. Premisa je jasna – da bi se djeca pripremala za budućnost, moraju znati da će budućnosti biti, a klimatske promjene sugeriraju da nikada nismo bili neodgovorniji prema budućnosti našeg planeta. Javnost je već upoznata s idejom 17-godišnje Laure Skala koja prosvjedom u Zagrebu upozorava na opasne klimatske promjene kojima iz dana u dan uništavamo svijet u kojem živimo. Nije trebalo dugo da se skupina splitskih srednjoškolaca ujedini i postavi isto pitanje u svome gradu: hoćemo li žmiriti pred globalnim zatopljenjem, potrošnjom energije, neodgovornim gospodarenjem plastikom i rizičnim prehrambenim navikama dok se ne samouništimo? Razgovarali smo s jednim od organizatora prosvjeda koji će se 15. ožujka u 13 sati održati ispred splitskog HNK, 18-godišnjim maturantom Brunom Jakobljevićem.
Zašto skupina srednjoškolaca usred priprema za maturu i budućnost pokreće ovakav kompleksan prosvjed?
- Vrlo je jednostavno. Ako smo na rubu da uništimo budućnost, zašto onda idemo u školu, za što se točno pripremamo? Preduvjet bi valjda trebao biti da živimo u svijetu koji se ne samouništava, a tek onda možemo planirati kako mu dalje doprinijeti.
Kako ste formirali skupinu koja se želi baviti problemom klimatskih promjena?
- Većina sudionika poznaje se otprije, ja sam se također „ubacio“ u razgovor s njima. Uz mene su u projekt uključeni Bruno Kontri, Ivan Valić, Marita Bobelj i Mirta Čenić. Organizacija se zove Fridays for future, a inspirirala nas je 16-godišnja Šveđanka Greta Thunberg. Kada vidite nekoga tako mladoga da se bavi političkim aktivizmom, i vi poželite napraviti nešto za sebe i svijet u kojem živite. Motivirala nas je i kolegica Laura Skala koja istim ovim prosvjedom želi dići Zagreb na noge i upozoriti na klimatske promjene, ona nam je dala vjetar u leđa i pokrenula cijelu ovu priču.
Koji su osnovni ciljevi vašega prosvjeda?
- Cilj je osvijestiti građane o globalnom zatopljenju, iznijeti neke činjenice koje ne znamo ili ne želimo čuti, pogotovo vezane uz prehranu. Referiramo se na istraživanja s Harvarda i Cambridgea koja ukazuju na to da su životinjski proizvodi kritični za okoliš jer ispuštaju više CO2 nego cijela transportna industrija. Pokušavamo ukazati i na probleme s plastikom kojoj treba i do 1000 godina da se razgradi. Moramo smanjiti korištenje jednokratne plastike. Želimo potaknuti ljude da recikliraju i mijenjaju svoje svakodnevne navike. Kada ugasimo svjetlo kad izlazimo iz prostorije, koristimo bicikl umjesto automobila kad je to moguće, iznova koristimo plastične vrećice ne kupujući nove, kraće se tuširamo, malo promijenimo prehranu – radimo male promjene koje mogu mnogo pridonijeti svijetu u kojemu živimo. Naš je motiv ukazati ponajviše starijima, jer oni ostavljaju svijet nama i našoj djeci, da po nekim istraživanjima mi nećemo doživjeti sljedećih 20 godina jer će temperatura toliko porasti da ćemo se samouništiti. Ako mi ne ukažemo na to, ne znam tko će. Ako nećemo sada o tome razgovarati, kada ćemo?
Kako okolina reagira na vaš pothvat? Je li im jasno da to nije izolirani, nego globalni problem?
- Naše nezadovoljstvo nije novonastalo, kulminiralo je nakon dužeg perioda nezadovoljstva. Kad mladi naiđu na ovakve informacije, prva reakcija nije reći drugima jer možeš ispasti „debil“, mnogo je češće skupljanje problema u sebe. Ima i onih koji osuđuju jer ih nije toliko briga, a trebalo bi nas itekako biti briga. Naša djeca i unuci ovisit će o ovome, a ako možemo pozitivno utjecati na svijet nizom jednostavnih promjena, zašto ne bismo? Želimo lagodan i zdrav život na planetu, a ne vijesti o tome da uništavamo Zemlju.
Koji je dugoročni cilj vaših akcija?
- Naš je dugoročni cilj uzrokovati promjenu, barem u pojedincima koji nas vide na ulici, ili čak, ako se to uspije dogoditi, utjecati na politički sustav u Hrvatskoj i postrožiti ekološke mjere. Zakone u vezi s odlaganjem otpada i nemarnu odnosu prema okolišu trebalo bi revidirati. Kod nas su mnogi ljudi, nažalost nema bolje riječi, „seljačine“ u odnosu prema vlastitome okolišu. Ali moramo doprijeti do svih. Znamo da to ne možemo postići sad i odmah, ovo će biti dugotrajan proces, ali što više govorimo o tome i osvijestimo druge o problemu, vidjet će da nas je briga. Vjerujem da možemo promijeniti nešto. Možda nećemo uspjeti promijeniti cijeli Split ili Hrvatsku, ali želimo da se ta jedna osoba koja nas čuje na prosvjedu zamisli nad svojim stilom života i odnosom prema prirodi. Taj pojedinac može utjecati na svoju obitelj i društvo i pokrenuti niz promjena koje će nam pomoći da svi zajedno ostvarimo ciljeve koji su nam svima u interesu, ako želimo živjeti u skladu s prirodom, a ne je uništavati, samim time uništavajući i sebe.
