Pročitajte urnebesnu priču iz knjige posjetitelja na Mosoru: “Usamljen, željan prihvaćanja, željan žene i nježnosti…”

"Mi koji smo svi jedno i ne smimo se skrivat jedni pred drugima jer ono što skrivamo je ono što nas povezuje..." - piše nepoznati planinar

Svaki planinarski dom, sklonište ili najviši vrh planine imaju knjigu utisaka za svoje posjetitelje. Iznimka nije ni Vickov stup na Mosoru. Iako nije najviši, vjerojatno je najpopularniji mosorski vrh na kojemu se nalazi metalno planinarsko sklonište. Iako se prostire na jedva nekoliko metara kvadratnih, dovoljno je veliko da od mogućeg nevremena na planini zaštiti do desetak planinara.


U ovom skloništu također postoji knjiga dojmova namijenjena posjetiteljima koja krije brojne više ili manje zanimljive utiske njegovih posjetitelja. 

Zanimljiv osvrt napisan je 24. ožujka ove godine.

Prenosimo ga u cijelosti i autentično:

“Iša busen do Sitnog u 6.50. Laga šofera i osale “lokalce” u busu da ne iden sam na planinu i da će doć “neki moji”. Od doma naviše, sve je zameteno snigon, a ja u lagane patike. Hoda po što većin strminama i vrhovima kamenja da koliko toliko ne upadan u snig.

Puten ni jednog jedinog čovika. Kad se vitar smirio, toliko je tiho da se tičina čuje. I tako san za nekih 3 i po sata probijanja doša do ove predivne pri***dine.


Usamljen, željan prihvaćanja, željan žene i nježnosti, ali planina je snažna i mi smo snažni. Mi koji smo svi jedno i ne smimo se skrivat jedni pred drugima jer ono što skrivamo je ono što nas povezuje, što bi nas moglo povezati.

I na kraju sirtan da ja danas nisan sam i odem se probit do civilizacije, u društvu koje me mijenja, u ludoj snazi ove divljine koja mi naizgled prkosi.



Ma za***i ovo, ipak san sam. Haha.”

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0