Dan prije Splita, prije 80 godina od fašističke okupacije oslobođena je Žrnovnica. Danas su to polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obilježili predsjednik Mjesnog odbora Žrnovnica Mario Lolić te vijećnice Tonja Soldić i Jagoda Mijanović.
“158 naših sumještana dalo je svoje živote za slobodu, te su u danom povijesnom trenutku bili na pravoj strani povijesti, ponosni smo na njih i nikad ih nećemo zaboraviti. Hvala im!
U ime VMO Žrnovnica postavili smo vijenac i upalili svijeću u znak sjećanja.
‘Na obrazu kamena
u zrcalu vode
ime do imena sja
i živi u srcu slobode’, poručio je Lolić.
Na web Žrnovnici prisjetili su se kako je izgledalo oslobođenje Podmosorja.
Podsjetimo, do te jesenjske večeri 25. listopada 1944. Žrnovnicu je, zajedno s domaćim kolaboracionistima, pod okupacijom držala zloglasna Hitlerova elitna SS divizija Princ Eugen. No ovaj datum nebi trebao biti samo podsjetnik na bitku i poraz dotadašnjih vladara već bi trebao biti spomen na jednu hrabru i ponosnu generaciju koja se nije dala pokoriti. Dok su stanovnici svih okupiranih država skrušeno slušali naredbe novih vođa, najveći pokret otpora na tlu okupirane Europe rađao se u našim krajevim osobito u Dalmaciji. U Žrnovnici gotovo da nije bilo obitelji koja nije na neki način sudjelovala u opstrukciji fašističkog režima. Najveći obol podnijela je žrnovska omladina. Pješačilo se po trnovitom i krvavom putu, redali su bitku za bitkom, uzdizali se i padali, mnogima se ni za grob ne zna. Ono najvrijednije što su imali ostavljali su za sobom - svoju mladost i svoj život.
Na nama je da ih ne zaboravimo. Slava im!
Povijesne činjenice:
Samoproglašenjem NDH 10. travnja 1941. Žrnovnicu je okupirala talijanska vojska. Nova državna vlast uvela je talijanski jezik kao službeni za sve ustanove javne namjene (bolnice, škole, upravne zgrade i sl.), prestaje tiskanje dnevnog lista Novo doba i izdaju se nove dvojezične novine San Marco. Dugogodišnji učitelji škole se protjeruju i dovode se novi - talijanski, a žrnovski zvonik dobije novu namjenu - preoblikuje se u talijansko mitraljesko gnijezdo. Preko noći Žrnovnica se preimenuje u "Paese Zargnovizza", a mještani se u novim dokumentima preimenuju u Talijanima razumljivija imena. Tako su Ivani prekršteni u Giovanije, Ante u Antonije, Ljubice u Violete, Mate u Matteo, Jure u Giorgo, Stipe u Stefano itd. Novi vladari imali su za cilj zatrti svaki znamen roda hrvatskog i postupno naseliti svoje žitelje. Alat za takvu politiku bilo im je nasilje, izgladnjivanja, strijeljanja i deportacije u logore. Nisu uspjeli, 9. rujna 1943. su kapitulirali i partizani 17 dana preuzimaju vlast - u Žrnovnici se ukazuje svjetlo slobode, no kratkog vijeka. Vrlo brzo se vraća u tmurnu zbilju okupacije, ovaj put u ralje još okrutnijih gospodara.
Novim Pavelićevim proglasom, ovoga puta pripajanjem Dalmacije samoproglašenoj NDH -Žrnovnicu i Dalmaciju okupiraju još nemilosrdnije Hitlerove elitne SS jedinice Princ Eugen. Strijeljanja i odmazde su još učestalija. Za jednog ranjenog ili ubijenog njemačkog SS-ovca ubijaju se deseci civila i djece. Najmasovnije strijeljanje bilo je ono u Splitu na Križinama kada su uz podršku ustaša njemački SS-ovci strijeljali 80 Mravinačkih civila.
Sloboda od nacističke okupacije je stigla na današnji dan prije 80 godina.
U knjizi "Žrnovnica od davnina do danas" Ivana Javorčića je zapisano:
"U sumrak odjednom strka, žurba, metež... Ustaše pobjegle bez ispaljenog metka. Jedino se čulo gore u Drognjušu kako neki Nijemac kreštavo se dere curik, curik, šnel. Na Vilaru naši, Došli naši. Dvadesetak partizana s puškama na gotovs, s kratkim engleskim strojnicama prebačenih preko grudi. Zdravo drugovi! Smrt fašizmu! Sloboda narodu! Ljubimo se, grlimo, suze ne brišemo. Neka suze teku, nije me stid plakati pjevati odjednom. Meni su se noge oduzele, glas podrhtava, srce udara pod grlo, toplota u grudima.
-Što čekate? Idite kući - obraća nam se mladi oficir s oznakama komesara čete
- Iz koje ste jedinice, druže? - pita Valentin
- Iz Dvanaeste dalmatinske, Dvadeset i šeste divizije...
- A di su Mosoraši, naš odred?
-Čujete mitraljez gori pod stijenu, poviše Privora, Tamo su Mosoraši i bataljon Treće prekomorske, kreću u pravcu Kučina, Mravinaca. Ujutro trebamo biti zajedno u Splitu! Te večeri, nezaboravne jesenske kišne večeri, 25.listopada 1944. godine i sutradan, kada je konačno oslobođen Split još uvijek nije se osjetila erupcija slavlja koje bi dolikovalo dolasku željene slobode. Teško je bilo povjerovati da njemačkih soldata i raspojasanih ustaša više nema, i neće ih nikada biti, nikada se neće vratiti u Žrnovnicu, na Mosor, nikada okupator i sluge fašističke mutiti vodu u koritu naše rijeke Žrnovnice..."
Narod koji cijeni žrtve svojih predaka ne treba strahovati za svoju budućnost.
