U izlijetanju putničkog vlaka oznake DMG 7123 s dva vagona živote je na današnji dan prije 14 godina u Rudinama kraj Splita izgubilo šest putnika, a njih 55 je ozlijeđeno – 17 je tada zbog teških ozljeda zadržano u splitskoj bolnici, a gotovo svima iz tog vlaka ostale su psihološke traume za cijeli život.
Vlak smrti
Put do Rudina je prolazio idilično, bez ikakvih problema. Tijekom spuštanja prema Kaštelima, vlak je počeo ubrzavati, jednostavno je išao prebrzo. Kompozicija se počela tresti, a u prvom zavoju, u usjeku pruge, vlak se nagnuo i počeo strugati po stijenama! Izletjeli smo s tračnica, staklo je letjelo svugdje, komadi metala, ljudi su vikali, bilo je puno krvi, jauci i zapomaganje ranjenih, mrtvi, otvorio se pravi pakao..., tako su opisivali svjedoci najteže željezničke nesreće u Hrvatskoj posljednje trenutke putovanja nagibnog vlaka iz Zagreba prema Splitu, putovanja koje je 24. srpnja 2009. godine završilo tragedijom, piše 24 sata.
Nevjerojatno, ali cijela katastrofa mogla je biti još puno gora: u minutama koje su uslijedile nakon nesreće, prema Rudinama su krenule ekipe Hitne pomoći, HGSS-a, vatrogasaca i policije, dok je istovremeno iz Labina krenula manevarska lokomotiva, tzv. robel, kako bi i oni priskočili u pomoć.
Samo zahvaljujući sreći i prisebnosti ljudi uz prugu koji su spašavali putnike, izbjegnut je nalet robela na unesrećene jer se nije mogao zaustaviti! Projurio je pored ostataka nagibnog vlaka, opasno se nagnuo te na koncu završio izvan tračnica stotinjak metara niže, u šljunku pokraj pruge.
Retardant na tračnicama onemogućio kočenje vlaka
Odmah je postalo jasno da nešto nije u redu s trasom pruge, na srpanjskom suncu tračnice su sjajile kao podmazane...
Ispostavilo se da je doista, prije prolaska nagibnog vlaka, tom dionicom prošlo pružno vozilo s kojeg je pruga tretirana retardantom TG-300 američke tvrtke Universal Fire Shield.
Pokrenuta je istraga pred Županijskim sudom u Splitu, a ubrzo je podignuta i optužnica protiv petorice koje je tužiteljstvo smatralo odgovornima: Ivica Medak, tada bivši šef ekologije u HŽ Infrastrukturi, Ivan Tomašković, direktor tvrtke Intrade koja je dobila posao obavljanja protupožarne zaštite, njegov tast Jozo Bazina koji je bio stručni konzultant u firmi Intrade, te Drago Rogulj, voditelj protupožarne zaštite HŽ-a u Splitu i Branko Tišljar, vatrogasac DVD-a Stružac.
Tijekom suđenja su vještaci iz Centra Ivan Vučetić decidirano kazali da je krivac za nesreću retardant koji se našao na tračnicama te je tako onemogućio kočenje vlaka. Iako je obrana pokušavala ukazati na druge uzroke – od neispravnosti samog vlaka i nekoliko mehanizama kočenja do pogrešnog vremena kada su pušteni na prugu za nanošenje retardanta, jer su trebali tretirati prugu nakon prolaska nagibnog vlaka – na koncu je donesena osuđujuća presuda za dvojicu okrivljenih.
Osuđeni Medak: 'Nisam kriv!'
Proglašeni su krivim Medak i Bazina (koji je izradio i montirao prskalice na stražnjoj strani robela, tako da je retardant završavao na tračnicama, a ne na raslinju uz prugu), dok su ostala trojica oslobođeni zbog nedostatka dokaza. Medak je dobio četiri godine zatvora, a Bazina tri.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
