Skromno su Jadranaši proslavili veliku stogodišnjicu od osnutka. Sportsko društvo Jadran inače okuplja tri kluba – vaterpolo, plivački i klub sportskih ribolovaca.

Proslava se planirala dugo, kako i priliči jednom splitskom trofejnom društvu, ali virus je poremetio želje… Jer Jadran nije samo plivanje i vaterpolo, trofeji i rekordi, uvijek je bio i ostao društvena elita grada, a Baluni i Zvončac omiljena obiteljska kupališta.

Jadran je osnovan prvog dana jeseni 1920., dakle prije sto godina u uvali Baluni gdje su postavljeni temelji za buduće naraštaje. Kroz turbulentnu povijest dva puta su im izgorjele prostorije, a svoj mir našli su na Zvončacu tek kad su dobili svoje plivalište.

Vaterpolisti su deset puta bili prvaci bivše države, a kulminacija uspjeha su dvije klupske titule prvaka Europe, protiv Savone u Trstu 1992. i godinu poslije protiv Zagrepčana na Poljudu.

– Trst i Savona, nešto prekrasno jer tada se rađala naša država. Nikad neću zaboravit tu veliku pobjedu i doček u Splitu. Prekrasna sjećanja, baš kao i obrana naslova protiv Mladosti u Splitu sljedeće godine. Mi i košarkaši s početka devedesetih osvajali smo europske trofeje, kakva su to bila vremena – rekao je u dahu predsjednik vaterpolista Albert Pavlović.

Za povijesne, s početka devedesetih, uspjehe osim trenera i igrača zaslužna je bila i agilna uprava u kojoj je bio i Ivica Cipci. Johan sada ima 88 godina, malo slabije čuje, ali se odlično svega sjeća.



– Jadran je i prije osvajanja euro trofeja bio jedan od vodećih klubova u bivšoj državi. Međutim, promijenile su se financijske prilike i Jadran je gubio svoju poziciju. Ulagalo se u Mladost i Partizan pa su nam uzimali igrače. Tamo su zarađivali, ovdje nisu mogli. Ipak vremenom, prilike se opet mijenjaju, dobili smo sponzorski ugovor sa Koteksom, dobili smo bazen na Zvončacu i tako su stvoreni uvjeti za vrhunski rezultat. Eto.

Cipci je na maloj svečanosti postao počasni predsjednik društva, treći u dugoj povijesti. Kaže kako je to bila ljubav u oba smjera, jer nije samo on davao Jadranu, već je i Jadran  davao njemu. Uspomene i sjeta jer vrijeme brzo prolazi.

Danas vaterpolisti igraju Ligu prvaka, a ono što posebno raduje su dva plivačka bisera, Marin Mogić i Franko Grgić koji će plivati na Olimpijskim igrama u Tokiju, nadamo se sljedeće godine. Njihov trener Mate Ružić radi sjajan posao.

Srđan Kovačić predsjednik je Društva i zadovoljan je kako su se stvari razvijale u proteklih deset godina.

– Planirali smo veliku proslavu, ali bit će vremena. Jadran je veliki klub. Danas imamo rezultate i financijski smo stabilni. Ciljevi su nam natkriti plivalište i riješiti do kraja vlasničke odnose nad objektom.

Od Ante Roje, prvog jadranovog olimpijca koji je 1924. godine bio u Parizu do današnjih dana Jadran se ponosio svojim vaterpolistima. Olimpijske medaljonoše iz davnih vremena su Veljko Bakašun, Ivica Cipci, Marko Brajnović, Toni NardelliMislav Bezmalinović. Kad njima dodamo i Krekovića, Šetku i Pavića, pa Trumbića, Maroevića i izbornika Rudića – olimpijska trofejna obitelj je respektabilna.

Plivači su u bivšoj državi prvaci bili 19 puta, a sjajne generacije izmjenjivale su se rušeći rekorde. Davne dane skoro više nema tko ni spominjati, a novija povijest pamti vrhunskog Niku Tudora, plivačkog trenera.

Za ovu prigodu slavljeniku Jadranu Mario Garber je (opet) pripremio sjajnu monografiju, a izložba fotografija bit će otvorena sljedećeg ponedjeljka u Foto klubu.

Vjera da opet dolaze vremena od trofeja nekako se sama nameće. Uprava složena od uspješnih bivših šampiona dovoljna je garancija.

Jadran gazi 101., hrabar, neustrašiv, u bolje sutra!

 


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime