Prvi hrvatski dragovoljci Domovinskog rata s područja nekadašnje općine Šibenik jučer su obilježili 30. obljetnicu okupljanja i ustroja prvih oružanih postrojbi formiranih u cilju obrane Hrvatske od velikosrpske agresije, njene slobode i neovisnosti u Primoštenu i Pirovcu 21. siječnja 1991. godine.
Zbog epidemioloških mjera Odbor za obilježavanje jubileja prvih dragovoljaca Domovinskog rata za bivšu Općinu Šibenik ove je godine odustao od tradicionalnog prigodnog okupljanja. Izvijestili su to u ime Odbora za obilježavanje jubileja prvih dragovoljaca Domovinskog rata za bivšu Općinu Šibenik Ivica Bratić i Čedo Petrina.
Ipak, trebamo se podsjetiti ove priče, koju smo ilustrirali fotografijama iz s terenske nastave Zimskog kampa kadeta Hrvatskog vojnog učilišta. Jer, tako to izgleda danas, a prvi počeci na šibenskom području sežu unatrag 30 godina.
– Prvi šibenski dragovoljci Domovinskog rata, njih oko 600 koji su 17. listopada 1990. godine primili oružje, okupili su se prije 30 godina, 21. siječnja 1991. godine u Primoštenu i Pirovcu te ustrojili prve oružane postrojbe pripravne za obranu Hrvatske od velikosrpskog agresora – kažu u priopćenju Bratić i Petrina. Te dodaju:
– Okupljanje dragovoljaca, ustroj i stavljanje u stanje pripravnosti provedeno je temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske iz prosinca 1990. godine, a neposredni povod za tu prvu mobilizaciju branitelja bio je sastanak čelnika Slovenije i Srbije, slovenskog predsjednika Milana Kučana i predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, na kojem se odlučivalo o izlasku Slovenije iz Jugoslavije te legalizaciji intervencije Jugoslavenske narodne armije na Hrvatsku temeljem stava da se Srbima mora priznati pravo na samoopredjeljenje i uvažavanje interesa srpskog naroda da živi u jednoj državi.
Bojazan od vojne intervencije
Ishod tih pregovora u Hrvatskoj je očekivan sa strepnjom. Opravdana je bila bojazan da bi odmah po njegovom zaključenju moglo doći do vojne intervencije na Hrvatsku. Samo tri dana ranije, 18. siječnja u Zagreb je stigla informacija o tajnom odluci da se “u skladu s Naredbom Predsjedništva SFRJ, izvrši oduzimanje oružja na teritoriji Hrvatske (osim Knina) i Slovenije i s tim u vezi izvrše uhićenja dužnosnika u Hrvatskoj i Sloveniji” te da “služba bezbednosti raspolaže sa svim podacima o uvozu naoružanja i vojne opreme u SRH i Sloveniji”.
Uz to znalo se da je komanda JNA još 15. siječnja ocijenila da je politička situacija u svijetu, posebno u tadašnjem SSSR-u i na Bliskom istoku, povoljna za intervenciju u Hrvatskoj i Sloveniji – stoji u priopćenju.
Ustrojene prve oružane postrojbe
U tim dramatičnim danima ustroj prvih oružanih postrojbi koje su za Hrvatsku bile legalne (iako su još bile pod okriljem pričuvnog sastava policije), a za još postojeću Jugoslaviju i JNA ilegalne. Tajno su 20. siječnja 1991. godine Slovenija i Hrvatska potpisale Sporazum o zajedničkoj obrani prema kojem će u slučaju oružane intervencije protiv zakonitih organa vlasti i državljana one proglasiti potpunu samostalnost te opozvati sve svoje predstavnike iz organa Federacije, prekinuti svako financiranje Federacije, obavijestiti Vijeće sigurnosti UN-a i zahtijevati intervenciju mirovnih snage, pozvati državljane obiju republika da napuste JNA te zaplijeniti svu imovinu Federacije na svojim teritorijima.
Nakon toga,24. siječnja Slobodan Milošević slovenskom vođi ponudio je tajni dogovor o slobodnom izlasku Slovenije iz Jugoslavije, s obrazloženjem da Srbija i srpski narod nemaju ništa protiv da Slovenci napuste državu, budući da u Sloveniji nema Srba te da njihova prava, za razliku od Hrvatske, slovenskim izlaskom iz Jugoslavije neće biti ugrožena.
Hrvatska, naprotiv, poručio je Milošević, zbog dijela srpskog naroda koji živi u Hrvatskoj, ne smije napustiti federaciju, jer se “srpski narod u Krajini ne može prisilno odvojiti od Jugoslavije”.
No, već nekoliko dana prije toga, u trenutku kada se u Pirovcu i Primoštenu okupljaju prvi dragovoljci Domovinskog rata s područja bivše Općine Šibenik (a slično je bilo i u drugim dijelovima Hrvatske), već su sve postrojbe 5. vojne oblasti JNA bile stavljene u punu borbenu gotovost s ciljem da se izvede vojni puč.
Nakon elementarnog ustroja i obuke o uporabi oružja, dio dragovoljaca vratio se u Šibenik, a dio je bio raspoređen na punktove s kojih je mogao pružiti otpor u slučaju napada JNA na Hrvatsku.
Bili su to iznimno neizvjesni i dramatični trenuci u kojima je presudna bila hrabrost i odlučnost malobrojnih i slabo naoružanih dragovoljaca spram moćne oružane sile JNA i još uvijek postojeće Jugoslavije. Hrvatska je 21. siječnja 1991. godine prvi puta pokazala da zna što se sprema i da se priprema za obranu. Da ima oružje i dragovoljce spremne braniti više nije bila tajna.
Okupljanje dragovoljaca do 25. siječnja ’91.
Okupljanje prvih dragovoljaca Domovinskog rata i ustroj prvih postrojbi trajalo je do 25. siječnja kada je predsjednik RH Franjo Tuđman otišao u Beograd na razgovore sa Slobodanom Miloševićem. Tada Velika Britanije i SAD opominju Miloševića da se ne usudi pokrenuti vojni udar na Hrvatsku i Sloveniju pa je postignut kompromis koji je Hrvatskoj donio dragocjeni predah za Hrvatsku, tako što su predsjednici Tuđman i Milošević zajedno otišli na sjednicu. Sutradan, 26. siječnja Hrvatska je demobilizirala dio pričuvnog sastava policije, a postrojbe JNA prevedene su u mirnodopsko stanje.
Na čelu prvog okupljanja i ustroja oružanih postrojbi stvorenih od prvih dragovoljaca Domovinskog rata s područja Općine Šibenik u Pirovcu i Primoštenu bili su Josip Đerek i Čedo Petrina, a važne uloge, uz dužnosnike Općine Šibenik i šibenske policije imali su Ante Bura Bare, Ante Mikulandra, Davor Škugor, Vlado Reinger, šibenski profesori Općenarodne obrane i društvene samozaštite, te mnogi drugi hrabri šibenski domoljubi koji su pridonosili organizaciji obrane i stvaranju hrvatske vojske svojim znanjem i sposobnostima, stoji u priopćenju koje su uputili Ivica Bratić i Čedo Petrina.
