Danas je u Zagrebu preminula Marija Paro, rođena Aljinović, istaknuta kazališna, filmska i televizijska glumica čiji je umjetnički put obilježio više od četiri desetljeća na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
Pripadala je onoj generaciji glumaca koja je vlastitim radom sudjelovala u stvaranju novih kazališnih poetika, ali je istodobno ostala trajno vezana uz ansambl i instituciju kao prostor umjetničke odgovornosti i kontinuiteta. Bila je supruga velikoga kazališnog redatelja i intendanta Georgija Para.
Rođena 13. ožujka 1936. u Baošiću u Boki kotorskoj, glumačku je akademiju završila u Sarajevu, gdje već 1954. započinje profesionalnu karijeru u Narodnom pozorištu. Ubrzo postaje i jednom od suosnivačica Malog pozorišta, kasnijeg Kamernog teatra 55, zajedno s Jurislavom Korenićem i prvim ansamblom koji je tražio nov, avangardan i suvremen kazališni izraz.
U Zagreb dolazi 1958. godine i postaje članica Drame HNK, kojem ostaje vjerna sve do umirovljenja 1995. Bila je stalno i prepoznatljivo lice nacionalnog teatra, ostvarivši iznimno širok repertoar, od klasika svjetske dramske književnosti do suvremenih tekstova, od velikih ansambl-predstava do komornih i eksperimentalnih projekata.
Započela je poetičnim i sugestivnim interpretacijama kao Žena (Williams, Pripovjedaj mi poput kiše i pusti me da slušam) i Perce (Weiseborn, Balada o Tillu Eulenspiegelu). Njezin glumački temperament i smisao za otkrivanje bitnih karakternih značajki scenskog lika došao je do izražaja u tumačenju Susanne (Beaumarchais, Figarova svadba), Amélie (Feydeau, Pobrini se za Ameliju), Irine (Čehov, Tri sestre), Hilde (Sartre, Vrag i dragi bog), Johanna (Sartre, Zatočenici Antone), Coralline (Goldoni, Veliki smiješni rat) i Hipollita (Šteta što je kurva).
Glumila je i na filmu i televiziji
Tumačila je Krležine likove u Gospodi Glembajevima (Sestra Angelica), Ledi (Prva dama) i Banketu u Blitvi (Karina Michelson), Shakespeareove junakinje u Kralju Learu (Kordelija) i Snu ivanjske noći (Titanija) te uloge u djelima Ogrizovića (Hasanaginica), Šnajdera (Držićev san), Dostojevskog, Anouilha, Ibsena, Syngea i brojnih drugih autora. Surađivala je s redateljima koji su obilježili našu kazališnu povijest druge polovice 20. stoljeća: Georgijem Parom, Petrom Šarčevićem, Joškom Juvančićem, Dinom Radojevićem, Božidarom Violićem i drugima.
Glumila je i na filmu i televiziji, od Belanova filma Pod sumnjom i Škubonjine Izgubljene olovke do Zafranovićeve Okupacije u 26 slika. Na Televiziji Zagreb sudjelovala je u nizu antologijskih drama i adaptacija prema Štivičiću, Krleži i Beaumarchaisu, često u suradnji s redateljem Mariom Fanellijem, dok je njezin glas ostao zabilježen i u radiodramama Trećeg programa Radio Zagreba.
Marija Paro pripadala je generaciji glumica koje su karijeru gradile na trajnoj, tihoj i predanoj prisutnosti u ansamblu, na pouzdanosti, preciznosti i dubokom razumijevanju scenske cjeline. Bila je glumica ansambla u najplemenitijem smislu te riječi, umjetnica koja je znala mjeru vlastite uloge, ali i njezinu važnost u ukupnoj strukturi predstave.
Odlaskom Marije Paro hrvatsko kazalište gubi važnu svjedokinju i sudionicu jednog iznimno plodnog razdoblja kazališne povijesti.
Iza nje ostaje bogat opus uloga i trajni trag u kazališnoj umjetnosti ovoga prostora - objavljeno je na stranici HNK.-a.
