Kreće drugo polugodište, još uvijek s mjerama zbog epidemije covida-19, od kojega i dalje svakodnevno umiru deseci ljudi. Suzana Rešetar, predstavnica Udruge Sjena, udruge roditelja njegovatelja, i Iva Tadić, predstavnica Udruge pomoćnika u nastavi, opisale su za N1 kako su nadležne vlasti pripremile drugo polugodište za specifičnu skupinu učenika.
Kako se, dakle, sustav pripremio za nastavu učenika s poteškoćama u razvoju, koji nastavu pohađaju integrirani u razredu, odnosno što sada s učenicima, primjerice, s autizmom ili slabovidnima?
Što će to dijete s tabletom koji mu ne znači baš ništa?
“U petak su škole dobile dopis da učenici mogu pratiti nastavu online kod kuće ili da dolazimo s učenikom u školu i otamo pratimo nastavu online”, kazala je Tadić, na što se detaljnije nastavila Rešetar:
“Rekla bih da ministastvo nije zaboravilo na djecu s poteškoćama u razvoju, nego ih je potpuno ignoriralo… U petak su nas pozvali u 13 sati na hitan sastanak. Došli smo. Donijeli su odluku koju su poslali u 3 sata poslijepodne školama, a to je da postoji pravo na izbor.”
Dio djece zbog zbog specifičnih poteškoća ne mogu biti u školama, a alternativa je da djeca idu s pomoćnikom na nastavu u školu i otamo rade online.
Objasnila je što će biti s njenim djetetom i koji se tu pojavljuje poseban problem:
“Bit će tamo sam s njom (pomoćnicom u nastavi). Pošto je peti razred, dobio je tablet od škole, koji njemu ništa ne predstavlja. On je u spektru autizma i nema nikakve koristi od tableta.”
“Sve će se prebaciti na leđa pomoćnika u nastavi, a znamo da oni nisu nastavnici. Oni su podrška djeci u nastavi, ali oni ne mogu predavati gradivo”, kazala je.
Objasnila je da pri radu s djetetom, iz pozicije pomoćnika u nastavi, definitivno nije jednaka situacija ako se zadaci rješavaju prije ili nakon što je dijete prošlo gradivo s nastavnikom.
“Nije samo problem hoćemo li biti kao pomoćnici u nastavi podrška našem učeniku u razredu ili pratiti online nastavu. Ovisi to i o samoj djetetovoj teškoći. Postoji ta mogućnost da mi samo zujimo u ekran koji nam ništa ne znači”, ukazala je na taj dio problema i Tadić.
“Dogodilo se opet. I oni su opet nespremni”
Rekla je da pomoćnici u nastavi u normalnim okolnostima inače rade s djecom u različitim razredima. A sada se pojavljuje nova situacija:
“Kako misle da mi možemo fizički stići iz jednog doma u drugi dom!? Ne možemo nešto ponuditi, a da prije toga ne vidimo hoće li to biti izvedivo.”
Nije to i kraj niza neriješenih problema. Prethodna okolnost, kaže, koja se pojavljuje pri radu s učenikom od kuće, znači da se moraju zaposliti novi pomoćnici. Pritom se to nadovezuje na već postojeći problem, navela je, a to je neisplata određenih stvari pomoćnicima u nastavi, što se razvlači još od ranije:
“Ne rješavamo probleme koje imamo odranije, a plaćamo nove.”
Tadić priznaje da u ovom trenutku za to pomoćnici u nastavi nemaju rješenja. Iz njenih riječi se, međutim, iščitava da će oni, sa svoje strane, učiniti sve što mogu za pomoći djeci:
“Samo se nadamo da ćemo izdržati do kraja godine.”
A škole? Koliko su spremne?
“Mnoge škole su rekle da u ponedjeljak to fizički ne mogu napraviti, pa su predlagali odgode do 1. veljače”, kazala je Rešetar za N1.
“Nastavnici se moraju pripremati za djecu s poteškoćama u razvoju dan prije, netko mora printati materijale… Sve to mora doći do djeteta”, nabrajala je, ponavljajući da su škole od ministarstva dobile informacije tek u petak u 15 sati.
“Oni su se bavili psihosocijalnom pomoći na potresom pogođenom području. Rekli su da smo im izazvali velike glavobolje”, opisala je Rešetar najnovija iskustva s ministarstvom.
Potres, epidemije… takva je situacija bila i početkom 2020. u Zagrebu:
“Isključili su mogućnost da bi se to opet moglo dogoditi. A dogodilo se. I oni su opet nespremni.”
