Predsjednik Društva hrvatskih književnika: “Janice, oprosti! Nisu to bili Bračani, to su lokalni Mamići”

"Bračani su kavaliri, Bračani vole žene! Ne samo Bračanke… Bračani vole ženske općenito!"

Predsjednik Društva hrvatskih književnika, ogranak Split, Siniša Vuković, posla je priopćenje za javnost u vezi nedavnih zbivanja na otoku Braču, koje prenosimo u cijelosti.


Dragi priatelji,
cijeli svoj život, što profesionalno što hobistički, dosad sam uložio i utrošio u očuvanje baštine mojega zavičaja: kako Dalmacije u cjelini, još i više mojega otoka Brača ponaosob, to jest ponaotok, na kojem sam i odrastao i formirao se.

Nažalost, zadnjih dana moj je ishodišni škoj u medijskom prostoru dospio u prve vijesti: ali ne po dobrome! Pravedno je, novinarski, što je moj Brač dospio u “prime time” s negativnim predznakom, ali je, također, to i vrlo – nepošteno! Pravedno je stoga što su se na Braču ovih dana zaista dogodile svinjarije od kojih se svaki civilizacijski i Bračanin i građanin, pa i seljak, i stidi i gadi; ali, nepošteno je zarad toga što se time u svijet odašilje slika koja nema veze sa stvarnim mojim Bračom, kao i Bračanima što po njemu hodaju, žive ili se na nj s nekog posla vraćaju.

Bračanin je vrijedan i marljiv, radišan i strpljiv… Bračanin je onaj što ustaje prije sunca, budi se dok zvijezde još se nadmeću s mjesečinom, odlazi u ribašćinu s gropinavim rukama veslajuć i mriže potežuć za prehraniti fameju; zapućuje se Bračanin u kamenolom gdje će sa žuljavim dlanovima opet, i opet, i opet… nadjačati i pobijediti kamen; Bračanin pali svjetlo u maranguniji u kojoj će do marende izblanjati daske pa ih po objedu provesti do u telere i grilije, laminat ili puntižele; izjutra najranije nanoge Bračanin kreće u polje podružiti se s maslinama i lozama, odstraniti zaperke ili odsjeći grane viška, uskopati zemlju ili nakopati kupus ili krumpir; hita Bračanin ka blagu vidjeti fali li ovcama i jancima vode, ili izvodi brave i kozliće u pašu, gleda višnje i oskoruše, popravlja gomile koje su “izlegle”, pa laze izgrađuje i ograde pregrađuje da tuđa beštija ne “gre u šćetu”…

E… Da… E, da… I… Sad… I, sad… E, da… pa kako sad da Bračanin udre čejadina…!? Iza škine…? Kukavički…?

Vidjeli smo iz prijašnjih redaka, Bračanin je čovjek radin, vrijedan, tolerantan što je otrpio i da ga se “folklorno” u vicevima časti – škrtim…! Ispravak netočnog navoda: jest da je posrijedi slovo Š, ali riječju “škrtost” svekolika čeljad neznajuć promovira iskonsku i istinsku riječ, Bračanima navlastitu i koherentnu – štedljivost… Hvala vam što to znate i vjerujete, ali eto, iz vicastih i pomodarskih razloga i dalje to režete pa poslužujete… Mi Bračani pobijedili smo i kamen i drvo, i more i glad, pa možemo probaviti i ovu pučku žovijalnu domislicu… Nikada Bračanin ne bi čovjeka udario šakom s leđa…! To mu se, jednostavno ne pristoji! Pa još da upadne u more… Pa još da, poput svake kukavice iz svakoga rječnika, leksikona ili enciklopedije, tako detektirana kukavica pacerski otrči s mjesta “događaja”… Bračanin će, ako mu je do toga, “ko čovik” udrit čeljade šakom u glavu, pravo dalmatinski, istodobno mu dajući priliku da se ovaj obrani, kao i da mu poda šansu da i sam uzvrati… Bračani nisu kukavice! Bračani su pobijedili i kamen i more… Nisu izgorili na suncu, a dižu se prije sunca…



Bračani su i kavaliri… Bračani vole žene…! Ne samo Bračanke… Bračani vole ženske općenito! Pitajte ženske… vidjet ćete… I ne može se dogoditi da ružnim riječima na trajektu dočekaju jednu vrijednu damu i ženu, vrijednu i radišnu, strpljivu i marljivu kao da je i sama Bračanka, pa da je grubim “ričetinama” ogade iz tko zna kojega prizemnog, u svakom slučaju nerazumnog, razloga… Tako ne odgajaju bračke matere, i bračke none. To nije moj Brač! Nisu to one vrijednosti što ih promoviram i na njima inzistiram, evo, već 24. godinu živeći u Splitu: više nego li sam živio na Braču…! (Dobro, ja ustvari nikad s Brača nisam ni otišao, ali sad već govorimo o dimenzijama duhovnim, koje dimenzije u ovom kontekstu baš kao da… dobro…)

Ovo, dakle, viđeno iz crne kronike nije moj Brač, nije uopće Brač, i žalosno je da je šačica primitivaca u mentalnim opancima šalje ružnu sliku koja ne odgovara stvarnosti, već koja, sasvim u skladu s našim falšim pomodarstvom, na jedan vrlo fino prikriven način na pladnju servira pamučno licemjerje i servisira sasvim legalizirano zamagljenu homofobiju.
Ovo nije Brač, i nisu ovo Bračani! Oni ne udaraju s leđa i prostački ne vrijeđaju dame… Ovo je samo dokaz da evolucija vazda traje, da i pred odraslima ima još sasvim dovoljno mjesta za rast: ovo je kulturološki aksiom po kojemu lakše je bosonogom u opanke, nego iz opanaka u cipele…



Post scriptum:
Gospodine Mamiću, ne sekirajte se, onaj idiot što udara sleđa možda je samo – “bio emotivan”… A Vi to razumijete, zar ne?
Janice, oprosti! Nisu to bili Bračani: to su lokalni mamići, mamini sinovi… isti mentalni sklopčići…

Siniša Vuković
Bračanin i Selčanin
Predsjednik Društva hrvatskih književnika, ogranak Split

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0