Zastupnica u Europskom parlamentu i članica Odbora za ribarstvo (PECH), Željana Zovko, uputila je snažan apel tijekom rasprave o borbi protiv prekograničnog ilegalnog ribolova u Sredozemlju, upozorivši na ozbiljne propuste u provedbi europskih pravila na moru.
Palagruža kao simbol problema
U svom obraćanju istaknula je primjer otoka Palagruže, udaljenog hrvatskog otoka u središtu Jadrana, koji predstavlja jedno od najosjetljivijih i najvrjednijih morskih područja u regiji. Naglasila je da se radi o prostoru iznimne bioraznolikosti koji je kroz generacije hranio lokalne ribarske zajednice, ali koji je danas, kako je navela, sve više izložen nekontroliranoj i ilegalnoj eksploataciji.
Pozivajući se na svjedočanstva s terena, Željana Zovko upozorila je na promjene koje opisuje kao alarmantne – nestanak lokalnih ribara, sustavni izlov zaštićenih vrsta te korištenje destruktivnih metoda koje, prema njezinim riječima, nepovratno oštećuju morsko dno i krhke ekosustave.
Prekogranični problem i pitanje vjerodostojnosti
Posebno je naglasila da problem ilegalnog ribolova, prema njezinu stajalištu, više nije isključivo lokalnog karaktera, već sve češće uključuje prekogranične aktivnosti subjekata iz drugih država članica, čime se, kako tvrdi, dovodi u pitanje pravednost i vjerodostojnost europskih pravila.
“Nezakoniti izlov, korištenje zabranjenih alata i ponovljeni prekršaji ne mogu ostati bez ozbiljnih posljedica. Potrebne su snažnije, odvraćajuće sankcije i jasna politička poruka da se takve prakse neće tolerirati”, poručila je Željana Zovko.
Upozorila je i da bez stvarne prisutnosti nadzornih službi na terenu, osobito u udaljenim područjima poput Palagruže, europski propisi, kako kaže, ostaju mrtvo slovo na papiru.
Jaz između propisa i stvarnosti
Istaknula je pritom ključni problem provedbe: “Možemo govoriti o politikama i zakonodavnom okviru, ali ako se pravila ne provode na moru, onda politika ostaje samo teorija”.
Govoreći o širem kontekstu, Željana Zovko naglasila je da se Zajednička ribarstvena politika ne smije ocjenjivati isključivo kroz propise, već kroz konkretne rezultate na terenu, upozorivši na, kako navodi, rastući jaz između donesenih pravila i njihove stvarne primjene.
Upozorila je i na tri ključna rizika: degradaciju osjetljivih morskih ekosustava, ekonomsku nepravdu za ribare koji poštuju pravila te gubitak povjerenja u europske institucije u prekograničnom kontekstu.
Zaključno je pozvala Europsku komisiju na hitno djelovanje, jačanje koordinacije među državama članicama te snažniju ulogu Europske agencije za kontrolu ribarstva na terenu, istaknuvši da slučaj Palagruže, prema njezinim riječima, nije izoliran incident, već upozorenje na sustavni problem provedbe europskih pravila.
