Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u velikom je razgovoru za Novi list, čiji je prvi dio objavljen danas u tiskanom izdanju, kao jednu od najvažnijih tema u preobrazbi Hrvatske navela reformu školstva uz naglasak kako prvo moramo postaviti viziju razvoja školstva.
Jedna od vaših ključnih točki preobrazbe Hrvatske u modernu i otvorenu državu je i reforma školstva?
– Nije samo riječ o kurikularnoj reformi. Ne, najprije moramo odrediti što zapravo želimo, kakvog građanina želimo.
Djecu ne smijemo usmjeravati prema krivim vrijednostima. Umjesto da stvaramo samosvjesne učenike koji sa zadovoljstvom idu u školu, stvaramo djecu koja zaobilaze preopterećeni sustav. Ni jedno normalno dijete ne može savladati tu količinu činjenica, toliki broj predmeta.
Ni jedno dijete nije takav genij da sve to može svladati, zapravo i čemu da u današnjoj informatičkoj revoluciji to uopće pamte. Bitna je projektna nastava. Usporedit ću je sa školstvom u SAD-u, i s vlastitim iskustvima, kao i s iskustvima svoje djece u SAD-u.
Djeca su prve četiri godine uživala u državnoj školi, javnoj. Sustav je iznimno prilagođen djeci i njihovim potrebama, iznimno je opušten, sa značajnim naglaskom na cijenjenje svake osobe. Naglasak se izrazito stavlja i na kompleksne projekte i njihovu prezentaciju, a u sve su naglašeno uključeni i roditelji.
Sjetim li svog školovanja, uz dužno poštovanje svim svojim profesorima u riječkoj gimnaziji, od 16 predmeta koje sam imala, izabrali smo njih sedam koji će utjecati na moje buduće studiranje. I fokusiranje na njih, ali bez stresa i bez pritisaka.
Vratim li se našoj reformi – najvažnije je da prestanemo stvarati »štrebere«, već djecu i učenike koji misle svojom glavom, koji postaju samosvijesni što se postiže s brojnim prezentacijama projekata. Kod nas se najprije mora postaviti vizija razvoja školstva, pa tek onda krenuti u reforme. Dakako, to treba učiniti jako brzo.
Kako komentirate napad na Janicu Kostelić?
– Apsolutno osuđujem napad na Janicu, neshvatljiv je i prema njoj kao osobi koja nam je donijela toliko radosti, ali i prema bilo kome da se mora bojati ma koje ulične skupine. To je bio i čisti govor mržnje.
Moramo ukloniti korijene i uzroke huliganizma, baš kao što se općenito moramo posvetiti uklanjanju razloga nasilja kojeg ima previše na svim razinama.
Moramo stvoriti kulturu poštovanja različitih mišljenja u čemu je velika uloga i nevladinih udruga koje su se vrlo skromno uključile u osudu napada na Janicu.
Na žalost mislim da bi to mnogo burnije učinile da se Janica nalazi s druge strane ideološkog prostora.
No još jednom naglašavam važnost potpune i beskompromisne primjene Zakona o sportu odmah i bez ikakve iznimke.
Članak možete pročitati ovdje.
