Naš povjesničar Željko Krnčević zaputio se iz Grčke, tragom grčkih kolonija koje su zaslužne za razvoj maslinarstva u Italiji, ali i u nas. Eto nas poštovani čitatelju usred još jednog dugog, toplog ljeta. Ove godine i sušnog. Zasigurno su ovakva ljeta morali izgurati i svi naši preci, boreći se s mnogim nedaćama i hirovitim vremenima u svim povijesnim razdobljima. Od prapovijesti do današnjih dana. Mnoge od njih slučaj je natjerao da iz raznih razloga napuste svoja ognjišta i zapute se, često u nepoznato u potrazi za boljim životom. Neki ga pronađoše, a neki i ne. A pošto uvijek volimo napomenuti kako je povijest učiteljica života, ponovimo to i ovom prigodom. Usporedimo, recimo, odlaske iz Europe u neke nove, nepoznate svjetove tamo negdje u srednjem vijeku, ili one s početka 20. stoljeća uvjetovane krizama, s onima koji su se dogodili čak otprije više od 2.800 godina.
Grčke kolonije
Kako smo u nekoliko prošlih brojeva našeg časopisa pisali o maslinarstvu u Grčkoj, zaputimo se polako u ostali dio onodobnog poznatog svijeta – Mediterana – upravo preko grčkih kolonija. Naime, u to vrijeme grčka je populacija brzo rasla, pa više nije bilo dovoljno mjesta u gradovima. Pustolovniji među njima su se počeli iseljavati i osnivati grčke kolonije na Siciliji, u južnoj Francuskoj i zapadnoj obali Španjolske već 800. godine prije Krista. Ostali emigranti otišli su istočno, dosegnuvši obale Crnog mora. Kolonizatorski je pokret najjači bio u vremenu od 8. do 6. stoljeća prije Krista, a odvijao se u tri pravca: na zapad – na obale Sicilije i Italije, na sjever i sjeveroistok – po obalama Bospora, Mramornog, pa sve do Crnog mora i, konačno, na jug – u Afriku. Zapadni dio obala Sredozemnog mora odavno je privlačio pažnju Grka plodnošću zemlje i relativno povoljnim uvjetima za njegovo osvajanje.
Kad govorimo o našim krajevima, možemo kazati kako su zaobišli našu obalu u prvom naletu. No, sigurno je da se putovalo i trgovalo, ali za to imamo arheološke dokaze "tek" za 7. stoljeće prije Krista. Najstarije sigurno pisano svjedočanstvo grčkog poznavanja Jadrana je ono grčkog dramatičara Eshila s kraja 6. i početka 5. stoljeća. O samoj grčkoj kolonizaciji na istočnoj jadranskoj obali moglo bi se govoriti tek od 6. stoljeća prije Krista, kada su, kako neki misle, Kniđani (bez potvrđenih arheoloških dokaza) na otoku Korčuli osnovali koloniju.
Sve napisano u direktnoj je vezi s onim što nas zanima, a to je uzgoj masline u davnim vremenima. Činjenica je o kojoj ne dvojimo da je do kvalitativnoga pomaka u maslinarstvu na našoj obali, posebice u srednjoj Dalmaciji, došlo je tek u zadnjim stoljećima prije Krista, u helenističkom razdoblju, osnutkom grčkoga polisa na otoku Visu (Issa) i njegovih trgovišta (faktorija) na obali (Tragurion-Trogir, Epetion- Stobreč, a možda i Sikuli-Resnik u Kaštelima). Osim navedenih, poznatije su i grčke kolonije na Jadranu Pharos – Hvar, Korkyra – Korčula.
Isejski Grci
Isejski Grci donose novi, napredniji način uzgoja vinove loze i proizvodnje vina, a po svemu sudeći i maslina, što je potvrđeno i na prostorima južne Italije i Sicilije (tzv. Velika Grčka – Magna Graecia), odakle su (iz Sirakuze) i došli kolonisti na Vis. Uz proizvodnju, oni donose i poboljšani način transporta, koristeći prvi put na ovim prostorima amfore kao masovni oblik ambalaže za prijevoz vina i ulja. U sferu isejskoga trgovačko-pomorskog imperija uklopile su se i susjedne ilirske zajednice na kopnu, koje će odigrati posredničku ulogu u daljnjem trgovačkom lancu prema unutrašnjosti. Unatoč svim tim novinama poboljšanja su ostala ograničena na uže područje grčkoga utjecaja. Širenje proizvodnje i daljnji tehnološki razvoj nastupaju tek učvršćivanjem rimske vlasti koncem stare ere i osnutkom provincije Ilirik, a potom Dalmacije.
Interesantno je svakako ovdje spomenuti i jedan u kamenu upisan spomenik koji nam govori o uređenosti tadašnjeg društva na kojem bismo i danas mogli učiti. Riječ je o poznatoj Lumbardskoj psefizmi. Sam tekst natpisa sastoji se od dva dijela. Prvi predstavlja psefizmu – zaključak narodne skupštine o osnivanju kolonije i podjeli zemlje doseljenicima. Drugi dio donosi popis od oko 200 kolonista razvrstanih u tri dorska plemena: Dimane, Hile i Pamfile. U prijevodu, tekst glasi:
Neka je sa srećom. Za hijeromnamona Praksidama [Mahaneja mjeseca utvrđen je ugovor o osnivanju naseobine između] Isejaca te Pila i njegova sina Daza. Ovo [su osnivači naseobine ugovorili] i narod odlučio: da oni koji su prvi [zauzeli zemlju] i obzidali grad dobiju posebno zemljište za gradnju kuće unutar utvrđenoga grada, posebno s dijelom, a od zemlje koja je [izvan grada] da isti dobiju odvojeno prvi ždrjeb obradive zemlje od tri pletra, a od ostale djelove; da se zapiše [kakav je ždrjeb i kakav dio] svaki dobio; u trajnom posjedu neka bude njima i [njihovim potomcima] jedan pletar i pol po svakome; kasniji doseljenici neka dobiju od [neraspodijeljene zemlje u polju] četiri i pol pletra; da se [vlasti zakunu da neće nikad] ni grad ni zemlju ponovno dijeliti; ako netko od vladajućih nešto predloži ili se pak netko složi protiv ove [psefizme, taj neka potpadne pod atimiju,] a imetak njegov nek postane narodnim vlasništvom; nekažnjen nek ostane [onaj koji ga ubije]…
Ovi su dobili zemlju i obzidali grad:
Dimani Hili Pamfili
Dakle, u ovakvom ozračju su doseljenici skrbili o zemlji sadeći uz ostalo i masline. No, prošećimo još malo Mediteranom i zabilježimo na stranicama našeg Maslinara što su nam Grci ostavili u nasljeđe kad govorimo o kulturi masline.
Talijanski otoci
Zahvaljujući upravo kolonizaciji, maslina se proširila i na najvećim talijanskim otocima Siciliji i Sardiniji. U ovim regijama, naprednija agronomska umijeća Grka zamijenila su ona paleo–italskih populacija. Maslina je bila prisutna na Siciliji u 7. st. prije Krista, a onodobni povjesničari spominjali su maslinike Agrigenta, te su govorili o prikazu grana masline na novcima iz 5. st.
Uvoz-izvoz
Prisjetimo se da je bavljenje maslinovim uljem bilo okosnica uvozno-izvozne trgovine u antičkom (starom) svijetu. Trgovci su dolazili iz Fenikije, Krete i Egipta do Sredozemnog bazena, pa čak i dalje, već od 7. stoljeća. Skiti iz stepa južne Rusije dolazili su obnoviti zalihe maslinova ulja u prosperitetna grčka trgovačka mjesta na Crnome moru koja su kasnije postala lječilišta Rumunjske. Zamislite koji je put trebalo prevaliti da bi se došlo do ulja. Zasigurno je i njegova vrijednost na tržištu todobne Rusije bila visoka. O važnosti ulja govore nam i spremišta posuda za ulje poput onih u Komos na Kreti su dokaz važnosti trgovine maslinovim uljem.
Etruščani su uvozili ulje iz Atike mnogo godina i koristili ga za proizvodnju parfimiranih masti i za rasvjetu. Vrlo je vjerojatno da su Etruščani bili prvi uvoznici maslinovog ulja iz grčkih kolonija u Campaniji. Poznato je da su grčki kolonisti uveli uzgoj maslina na jug Italije (Magna Graecia) te da se odatle proširila na sjever. Grčki kolonisti došli su s egejskog otoka Eubeje te su se prvo naselili na talijanskom otoku Pitekusi te istočno na kopnu – oko današnjeg Napulja. Od tamo, vjerojatno su se Etruščani upoznali sa tri inovacije koje su uveli Grci (maslina, loza, alfabet) te ih dalje razvili kako bi odgovarali njihovim vlastitim potrebama u sjevernijim regijama Italije. Iz jugozapadnih kolonija, grčki uzgoj maslina također se proširio u druge regije Magna Graecije – Apuliju, Calabriju, Campaniju i Siciliju.
Maslinarski paket možete naručiti na sljedećem linku.
