Karijera Franka Andrijaševića je za prilike HNL-a gotovo pa filmska. Hajdukovo dijete, sin legende Bilih i dečko koji je odmalena bio predodređen za velike stvari do njih je došao okolnim putevima, nakon što je proživio puno ružnih stvari.
U svom gradu i danas ima stigmu izdajnika zbog kontroverznog prelaska u Dinamo, piše Index.
Klub kojem je dao cijelo djetinjstvo ga je na neki način izdao i odrekao ga se. Premda je prošlo puno vremena od tog transfera, u Split, kako nam sam kaže, i dalje nije dobrodošao. Ni na Maksimiru nije imao sreće, ali sav trud i sve muke koje je prolazio u karijeri i životu na naplatu su stigli na Kvarneru. S Rijekom je Franko 2017. uzeo duplu krunu, srušio je nestvarnu dominaciju Dinama i bio je najbolji igrač HNL-a.
Franko danas igra u Kini. Član je novog kineskog prvoligaša Zhejianga i u životnom intervjuu za Index smo u dva sata razgovora u detalje pretresli njegovu cijelu karijeru.
Pričao je Franko kako je počeo i otkud ljubav prema nogometu, doznali smo kako su krenuli problemi u Hajduku te kakvu su u toj priči ulogu imali Marin Brbić i Igor Tudor. Andrijašević nam je otkrio kakve je sve uvrede doživljavao od Torcide i zbog čega smatra da ga je Hajduk izdao, a posebno ga je razočarao Tudor.
Rekao je zbog čega se nije uspio nametnuti u Dinamu te kako je sve kliknulo s Matjažom Kekom u Rijeci i kako je jedan razgovor u četiri oka sa slovenskim stručnjakom od razočaranog i nesigurnog nogometaša stvorio najboljeg igrača hrvatske lige.
Franko, kako je u Kini?
Zbog novog vala pandemije, situacija je jako ozbiljna. Nikad gora situacija u Kini, a usporedim li to s Europom, podsjeća me na one prve dane lockdowna. Cijeli je Šangaj zatvoren. Nitko ne može u Šangaj, nitko ne može iz Šangaja. Najteže mi je što sam razdvojen od obitelji. Nažalost, zbog katastrofalne situacije oko pandemije, žena i djeca mi ne mogu dobiti vize.
Je li ti sad žao što si otišao u Aziju?
Ne. Da nije korone, bilo bi sve super. Nakon pola godine sam postao kapetan. To je dokaz koliko me cijene. Kad sam tek došao, u početku nisam bio standardan, no ni tada me nisu gledali drugačije niti su smatrali da su pogriješili. Problem je bio taj što u Kini važi pravilo da mogu igrati samo dva stranca.
Tek sam došao u klub, ova dvojica su bili dugo u Kini i imali su prednost, ali na kraju je sve došlo na svoje. Igrali smo drugu ligu, bili smo treći i kroz kvalifikacije smo izborili najviši rang. Sad čekamo da se situacija smiri i da prvenstvo krene. Trenutno sve stoji, nitko ne može znati kad će početi. Ne znam što bih rekao, cirkus.
Kakva je kvaliteta nogometa?
Infrastruktura je vrhunska. Tereni u prvoj ligi su na svjetskom nivou. Što se tiče kvalitete nogometa, za prvu ligu ne mogu pričati iz vlastitog iskustva, nisam je još igrao, ali svi mi govore da se igra odličan nogomet.
Druga liga je nešto slabija, i po pitanju terena i po pitanju ritma. Igra se nešto sporije, ali sve skupa nije to loše. Jedva čekam da krene prvenstvo, da vidim kako će to sve skupa izgledati. Vjerujem da će biti baš zanimljivo.
Kina već dugi niz godina puno ulaže u nogomet, neki su klubovi za silne novce dovodili velike zvijezde iz liga Petice, ali reprezentacija i dalje ne može ni blizu SP-a. Zašto?
Plan su imali, Hulk i Oscar su imali astronomske ugovore, no nakon par godina donesen je zakon da klubovi više ne smiju davati toliki novac igračima i potpisivati astronomske ugovore. Tu je sve stalo. Prije nekoliko godina skoro je svaki klub imao neku poznatu zvijezdu, sad su ostali samo Oscar i Fellaini koji još imaju stare ugovore i vjerojatno će kad isti isteknu i oni otići.
Plan je postojao, no od njega se vrlo brzo odustalo. Jednostavno, ideja nije zaživjela. Ne bih rekao da su kao nacija netalentirani za nogomet. Nisu, ima tu zanimljivih igrača, ali najveći problem je u njihovom sustavu.
Klinci od desetak godina koji se krenu baviti nogometom u jednom periodu moraju se početi baviti nekim drugim sportom i jednostavno zamrznu nogomet. Tako nalaže njihova tradicija da se klinci u ranoj dobi, od 10 do 15 godina, moraju okušati u što više sportova.
Kad odustaneš od nogometa u tim formativnim, najvažnijim godinama, kasnije se praktički nemoguće vratiti. Ono što si propustio naučiti i usvojiti kao dječak, te bazične stvari, ne možeš na pravi način savladati kasnije.
Kao ljudi, Kinezi su sjajni. Oduševljen sam kako su me primili od prvog dana. Niti u jednom trenutku nisam osjetio zavist ili ljubomoru. Lijepo mi je ovdje i zahvalan sam im na svemu.
Koliko ti još traje ugovor?
Do 31. prosinca 2023. Planiram ga odraditi do kraja, a vidim i kod njih neke signale da bi željeli da ostanem još duže. Nakon ove sezone ću vidjeti što i kako dalje. Ponavljam, najveći kamen spoticanja je to što ne mogu dovesti obitelj. Ovo je praktički druga godina da sam tamo sam bez njih. O tome će dosta ovisiti što i kako dalje.
Vratimo se mi tvojim počecima. Otac ti je bio zvijezda Hajduka. Pretpostavljam da si od njega naslijedio ljubav prema nogometu i prema Hajduku?
Od treće do šeste godine sam živio u Španjolskoj, gdje mi je igrao otac. Brat i ja smo bili na svim utakmicama Raya i naravno da se tu rodila ljubav i želja da i ja jednom igram nogomet. Dogovor je bio da će kad se vratimo u Hrvatsku brata i mene otac upisati na nogomet.
Tako je i bilo. Sa šest godina sam krenuo u Lavčeviću i nakon godinu dana sam došao u Hajduk, u kojem sam prošao sve mlađe kategorije dok nisam stigao do prve momčadi. Rekao bih da se u Španjolskoj rodila ta ljubav. Oca sam gledao protiv Reala, Barcelone i svih ostalih tamošnjih velikana i jasno da je to klincu od tri-četiri godine bilo impresivno. Već tada sam znao da ću biti nogometaš.
Više pročitajte na portalu Index.
