Izrazi poput „paradajz-turist“ ili „pašteta-turist“ posljednjih su godina postali jedna od najčešćih uvreda na hrvatskim plažama. Njima se etiketiraju turisti koji na more dolaze s vlastitom hranom – kruhom, paštetom, rajčicama i pićem – umjesto da jedu u restoranima i kafićima. Rasprava o toj temi ponovno se rasplamsala nakon objave influencerice iz Srbije, Tee, koja je na Instagramu podijelila osobno iskustvo.
U objavi je ispričala da je odrasla uz samohranu majku i da su na more odlazili uz strogo planiran budžet. Nošenje hrane na plažu za nju je, kaže, bilo potpuno normalno jer je to bio jedini način da si uopće mogu priuštiti ljetovanje. Smatra da svrha putovanja nije u obilascima restorana i velikoj potrošnji, nego u uživanju u mjestu, upoznavanju ljudi i doživljaju novog prostora. Dodala je da će i dalje putovati kao „paradajz-turist“, bez srama.
Njezina objava izazvala je brojne reakcije. Dio korisnika složio se s njezinim stavom, ističući da je u mnogim zemljama, poput SAD-a ili Španjolske, sasvim uobičajeno ponijeti rashladnu torbu na plažu s pićem, sendvičima i voćem. Smatraju da je pojam „paradajz-turist“ uvreda koju su stvorili ljudi s kompleksom prema drugima.
S druge strane, javili su se i oni koji tvrde da je za destinacije važno da turisti troše novac na licu mjesta. Upozoravaju da bi masovno donošenje vlastite hrane značilo manju zaradu za ugostitelje i lokalnu ekonomiju te postavljaju pitanje održivosti turizma ako se svodi isključivo na plaćeni smještaj.
Kako je nastao pojam "paradajz-turist"?
Zanimljivo je da izraz „paradajz-turist“ izvorno nije imao značenje kakvo mu se danas pripisuje. Pojam se pojavio 1980-ih i vezan je uz turiste iz bivše Jugoslavije koji su masovno ljetovali u Grčkoj. Ti su gosti ondje intenzivno kupovali, ali ponajviše namirnice – povrće poput rajčica, paprika i patlidžana, koje su bile kvalitetnije i jeftinije nego kod kuće.
Neki su, prema tadašnjim zapisima, čak kuhali zimnicu i kući se vraćali automobilima punim kupljene hrane. Upravo je slika povratka s mora s „gepekom punim paradajza“ postala simbol tog fenomena i dala mu ime.
Tek kasnije izraz se preselio na Jadran i promijenio značenje. Počeo je označavati goste koji na odmor dolaze s vlastitim zalihama hrane i pića te minimalno troše na destinaciji. Tako je pojam koji je izvorno opisivao kupovinu hrane na povratku s odmora postao etiketa za one koji hranu nose sa sobom – i povod za rasprave koje se ponavljaju svake turističke sezone.
