Sandro Nižetić je 42-godišnji Splićanin, doktor znanosti, redoviti profesor na FESB-u i jedan od najcitiranijih svjetskih znanstvenika.
Vlasnik je i dviju državnih nagrada za znanost, a njegovo usko polje interesa jest korištenje alternativnih izvora energije temeljenih na obnovljivim izvorima, razvoj novih hibridnih energetskih sustava visoke učinkovitosti te unaprjeđenje energetskih tehnologija.
Nazvali smo prof. Nižetića, koji je spremno odgovorio na sva naša pitanja.
Sa samo 42 godine imate impresivnu biografiju. Je li Vam lako biti u Vašoj koži?
- Hvala na pitanju, svakako kada imate određene uspjehe u karijeri da oni sa sobom nose i odgovornost, ali određena očekivanja od okoline, odnosno bolje rečeno postavljen je standard koji se uvijek očekuje od vas. Ja se u suštini time ne opterećujem i fokusiran sam na posao, pokušavam dati najbolje od sebe u specifičnom radnom okruženju, a u tim okolnostima onda se i generiraju rezultati rada. Važno je za napomenuti da ništa ne dolazi preko noći, tj., za sve uspjehe potrebno je vrijeme i sustavan kvalitetan rad. U konačnici, ja se ovim poslom bavim već 20 godina pa valjda je i red da se protekom vremena i postignu neki uspjesi u karijeri.
Dvije državne nagrade za znanost i mjesto na listi najcitiranijih svjetskih znanstvenika. Čime se točno bavite i što ste to donijeli znanosti da ste toliko popularni?
- Da dobio sam dvije državne nagrade za znanost, a što je iznimno rijetko, međutim imao sam stvarno dobre znanstvene rezultate koji su se iznova prepoznali. Veseli me i činjenica da sam već nekoliko godina prisutan na Stanfordovoj listi najcitiranijih znanstvenika u svijetu, to je naravno velika čast i svojevrsno priznanje za svoj rad, ali to je za mene i obveza. Nije lako dospjeti na tu listu, ali mislim da se još teže i održati na njoj jer konkurencija je velika, a moje područje istraživanja je izrazito dinamično te popraćeno i velikim brojem znanstvenih publikacija. Naravno, nije svaki znanstveni rad podjednako dobar, ali onaj koji ima razumnu novinu uz atraktivnu temu istraživanja, upravo takav znanstveni rad ima veliku šansu da bude prepoznat od strane akademske zajednice. Ja se bavim istraživanjima na više frontova, ali ipak fokus mojih istraživanja je usmjeren na razvoj te povećanje učinkovitosti energetskih tehnologija baziranim na obnovljivim izvorima energije. S obzirom na to da je to polje inače iznimno ‘’živo’’ u smislu istraživanja, kvalitetni radovi nađu put do svoje ‘’publike’’.
Tako je upravo i u mom slučaju, moj tim radi na atraktivnim temama te kvalitetno provodi istraživanja, a što je prepoznato u međunarodnim znanstvenim krugovima. Popularnost je relativna stvar… Ponavljam, ja samo radim svoj posao i ne opterećujem se listama, nagradama i sl… Naravno da je lijepo kada ih dobiješ, ali inicijalni pokretač svega je upravo znanstvena znatiželja kao i nastojanja da se upravo putem znanosti ostvare i pozitivni benefiti za društvo. Ima jedna lijepa izreka Louis Pasteura, a koja ukazuje na važnost i vrijednost znanosti u društvu: ‘’ Znanost mora biti najuzvišenije utjelovljenje domovine, jer će od svih naroda uvijek prvi biti onaj koji nadmašuje druge u području misli i mentalne djelatnosti’’.
Radite na FESB-u. Zbog čega ste odlučili ostati u Splitu? Je li Vam to olakšalo ili otežalo napredovanje?
- Na samom početku svoje karijere imao sam odmah nekoliko ponuda započinjanje karijere na FESB-u, kao i ponudu za otići na doktorat u USA, međutim odlučio sam se ipak ostati u RH. Mislim da sam svojim rezultatima u nekom smislu opravdao svoju odluku, ali naravno uvijek se pitam što bi bilo da sam išao u Ameriku, u kome smjeru bi život otišao…Međutim nije mi žao, stojim iza svake svoje odluke, volim ovu zemlju i na svoj način pokušavam pozitivno pridonijeti društvu. Odgovor na Vaše pitanje da li mi je ostanak u RH otežao napredovanje, mislim da nije otežao ali je možda usporio u nekom smislu. Naime, često putujem i bio sam puno puta u posjetama vrhunskim Sveučilištima i laboratorijima, a gdje bi zasigurno imao bolju startnu poziciju, kvalitetnije resurse za rad pa bi tada logično i odjek znanstvenih rezultata bio možda i veći uz brži razvoj karijere. Međutim, nisam od onih što kuka, najlakše je kukati te tražiti u svemu negativnosti i opravdanja zašto se nešto ne može… U danim okolnostima u svome okruženju uvijek pokušavam dati maksimum.
Impresivna je lista stručnjaka koje je dao FESB. Tko je Vaš uzor i zašto?
- FESB kao prepoznata institucija ima dugogodišnju tradiciju u pogledu znanstvene djelatnosti, stručne aktivnosti za potrebe privrede te izobrazbe inženjerskih kadrova. Jako je teško, a i nezahvalno izdvojiti nekog od kolega jer svatko je doprinio razvoju FESB-a kao institucije na svoj prepoznatljiv način. U konačnici u tom pogledu upravo je ključan timski rad, tj., zajednička nastojanja da se doprinese daljnjem razvoju FESB-a.
Radite sa studentima. S kakvim znanjem danas dolaze na studij?
- Pored rada u znanosti važan je i nastavni aspekt jer nam upravo rad sa studenima omogućava prijenos znanja stečenog primjerice znanstvenim radom. Uživam u radu sa studentima i mislim da je upravo taj edukacijski aspekt ujedno i važna misija FESB-a. Studenti danas na FESB dolaze s različitim predznanjima i u tome pogledu poprilično je ‘’šarolika’’ slika. Predznanja su iznimno važna za kasnije lakše savladavanje te razumijevanje većine predmeta na prvim godinama studija.
Danas je u nekim aspektima puno lakše biti student u odnosu kada usporedim vrijeme kada sam ja studirao, ali isto tako treba biti pošten i reći da su se i neke druge okolnosti promijenile, pogotovo mislim na generalno okruženje, a što naravno ima svoj utjecaj na mlade ljude. Svako vrijeme nosi svoje, međutim stvari treba gledati s optimizmom, sve se da savladati uz trud i malo dobre volje!
Jeste li zadovoljni srednjoškolskim programima? Što bi trebalo mijenjati?
- Mislim da uvijek postoji prostor za poboljšavanje srednjoškolskih programa te da je to suštinski kontinuiran razvojni proces koji nema kraja. Ono što je podjednako bitno to su i nužna ulaganja u adekvatne učiteljske kadrove jer bez kvalitetnih ljudi teško će se uspješno realizirati definirani programi. Nadalje, bitno je i ulaganje u opremu koja će učiteljima omogućiti lakše prenošenje praktičnih znanja, a učenicima osigurati dodatnu motivaciju. Po mome osobnom iskustvu jako je teško motivirati učenike ako ne postoji jasan dodir između teorije i prakse. Jako je važno u završnim godinama usmjeravati buduće studente, naravno oni koji to žele postati, prema adekvatnim fakultetima kako bi se olakšao odabir fakulteta, ali isto tako kako bi se odabrao pogodan fakultet sukladno afinitetima, preferencijama kao i sposobnostima zainteresiranih budućih studenata. U tome pogledu suradnja između srednjih škola te srodnih fakulteta je ključna i na tom polju treba svakako uložiti više napora.
Stručnjak ste za energetska pitanja. Je li rat u Ukrajini glavni razlog energetske krize?
- Jako je teško govoriti o uzrocima rata jer radi se o kompleksnim okolnostima i slojevitim razlozima koji se ne mogu tek tako lako banalizirati, puno je tu utjecajnih čimbenika... Naime, nikada nije samo jedna stvar u pitanju kod ovakvih ratnih zbivanja, međutim zasigurno je da energenti predstavljaju važan faktor u ovim nažalost teškim i nesretnim okolnostima u Ukrajini.
Koliko ste zadovoljni mjerama koje su dali vladajući?
- Kada imate kompleksno okruženje, kao i različite globalno premrežene interese u realnom okruženju, naravno da nije lako donositi odluke, pogotovo one koje mogu imati dugoročne posljedice. Hrvatska naravno treba gledati svoj interest i u tom duhu treba i donositi odluke, uvažavajući naravno i globalno okruženje jer u svemu ovome nismo sami. Pozitivni pomaci postoje, međutim potrebno je još dinamičnije stvarati okruženje u kojem će građani lakše realizirati energetske projekte, primjerice na razini kućanstava te time postati i proizvođači energije. Ključno je ulaganje u vlastite proizvodne energetske kapacitete i to posebno one bazirane na obnovljivim izvorima energije (OIE).
Imate li u rukavu neko rješenje?
- Kod planiranja energetike nema rješenja preko noći…energetika se mora ozbiljno i dugoročno strateški planirati. Mislim da sam u prethodnom pitanju naglasio važnost generiranja vlastitih energetskih proizvodnih kapaciteta, a što podrazumijeva decentraliziranu proizvodnju energije upravo baziranu na OIE. Time doprinosimo postizanju cilja energetske neovisnosti, a što znači da smo tada manje i osjetljivi na dinamične te iznenadne promjene u okruženju koje se izravno reflektiraju i na našu zemlju.
Uza sve to ste i glazbenik. Što i gdje svirate?
- Glazbom se bavim od svoje 11 godine, a prvi glazbeni koraci su bili i znatno ranije. Prvo sam svirao klavir par godina u glazbenoj školi, a onda sam dobio prvu bas gitaru i tu sam se ‘’zaljubio’’ u gitaru. Međutim u bas gitari se nisam našao, nije to bio moj instrument. S 11 godina dobio svoju prvu akustičnu gitaru, kasnije električnu dogodila se trajna ljubav… Gitara mi jako znači, odnosno glazba. Mislim da bi bez glazbe život bio ‘’bljutav’’, bezličan…
Svirao sam dugo godina s Marijanom Banom i Diktatorima gdje sam u jednom trenutku morao stati jer bilo je previše obveza, kako na glazbenoj, tako i na akademskoj strani. Sada imam svoj trio ‘’Rockenchips’’, radimo na svojim autorskim pjesmama i uživamo u glazbi, baš onako neopterećeno… Nadamo se i nekim svirkama u skorije vrijeme.
Vaši planovi za budućnosti...
- Da budem iskren, nemam nekih velikih planova za budućnost jer sve nekako ide svojim tokom što se tiče posla. Želja mi je samo da smo svi zdravi… Puno je mladih ljudi otišlo u zadnje vrijeme naprasno. Kada je čovjek zdrav onda može što hoće… Ima jedna izreka: ‘’Zdrav čovjek ima tisuće želja a bolestan samo jednu’’…
