Ove nedjelje u Splitu se trebao održati boksački meč između Hrvatske i Indije.
Radilo se o dogovorenom prijateljskom ogledu, koji je hrvatskom izborniku Dorijanu Čaliću trebao poslužiti kao priprema za ono što nadolazi - prvenstvo Hrvatske te kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju, koje su prolongirane za iduće ljeto zbog pandemije koronavirusa.
Čast braniti hrvatske boje zaslužilo je više boraca, od kojih ističemo Dalmatince Nikicu Radonića, Marka Bartulovića, Branimira Malenicu, Tonija Filipija i Marka Miluna.
Nažalost, kod više indijskih boksača je potvrđena zaraza koronavirusom te je odgoda susreta bila jedino logično rješenje.
"Mislim da sam spreman za taj okršaj i očekujem ga s radošću"
U nedjeljno jutro smo planirali objaviti veliku najavu turnira, ali kako koronavirus brzinom munje mijenja svijet, tako smo i mi morali pronaći alternativno rješenje. Nazvali smo Marka Miluna, veliku nadu hrvatskog boksa, koji je odmah pristao na razgovor s nama.
- Radovao sam se meču kući. Dugo nisam boksao u Splitu, ali što je tu je - kaže nam pomalo razočarano.
Prije tri tjedna je u Zagrebu pobijedio prvake Rusije i Italije te osvojio taj turnir. Za vrijeme koronapauze je trenirao normalno.
- Sportašima prve kategorije je bilo omogućeno trenirati, tako da praktički nisam osjetio koronu sa sportskog aspekta. I tada sam trenirao dvaput dnevno. Do kraja godine neće biti vjerojatno turnira. Sljedeće godine me očekuje prvenstvo Hrvatske i kvalifikacije za Olimpijadu. Po mojim saznanjima, ostaju isti protivnici tako da se ništa nije mijenjalo. Borit ću se protiv Frazera Clarkea, britanskog borca. Mislim da sam spreman za taj okršaj i očekujem ga s radošću - govori nam Milun.
Marka odlikuje čvrsta disciplina.
- Odslužio sam satniju u vojsci. Omogućili su mi stipendiju te od tih primanja mirno živim i treniram. Prošao sam i policijsku akademiju te su mi ta iskustva puno pomogla u životu.
"Nadam se da ću se jednog dana vratiti i živjeti tu. Dalmacija je moja ljubav"
Trenutno živi u Zagrebu, gdje trenira s Leonardom Pijetrajem.
- Tamo sam već četiri godine. Treniram u BK Leonardo kod Pijetraja. Na početku sam bio orijentiran samo na klub i stan, ali sada sam upoznao dosta prijatelja i osjećam se kao doma. Ipak, volim doći kući, upravo putujem prema Dicmu. Nadam se da ću se jednog dana vratiti i živjeti tu. Dalmacija je moja ljubav - priča nam ovaj perspektivni boksač.
Želi u jednom segmentu napredovati.
- S malo mečeva sam napravio velike rezultate. Sada sam među top 10 svjetskih amaterskih boksača. Mogu napredovati na tehničkom polju. Dosta sam napredovao, ali to još nisam pokazao na mečevima. Ima dosta mjesta za napredak i na tome ću raditi, kako bih bio što više konkurentan kada se prebacim među profesionalce - svjestan je Milun onoga na čemu najviše treba raditi.
Njegov životni ritam je zapanjujuć.
- Ustajem u sedam sati, doručkujem i idem na trening, koji je u devet. Traje do nekih 11 sati. Sada sam počeo studirati na Aspiri pa imam i predavanja. Do drugog treninga u 17 sati ručam i malo se odmorim. Nakon treninga večeram i pripremam se za spavanje - objašnjava nam.
Zanimalo nas je tko mu je boksački uzor.
- Jedan moj veliki uzor je Ukrajinac Oleksandr Usyk. Sviđa mi se njegov stil i volio bih slijediti njegov primjer. Njegove serije i udarci su zaista impresivni.
"Za sada je nerealno da se taj meč dogodio, ali vjerujem da će do tog meča u budućnosti doći"
Impresioniran je napretkom njegovog klupskog kolege, koji dobiva sve više medijskog prostora.
- Veliki boom u svijetu boksa je napravio moj klupski kolega Alen Babić. Bio sam na dosta njegovih mečeva. U inozemstvu ga svi gledaju kao da je Bog, što u Hrvatskoj nje slučaj. Mislim da je on najbrže rastući borac naše regije. Hrgović je u vrhu već par godina. Milas nije imao dugo meč, ali se nadam da će imati ubrzo borbu. Mislim da su naši borci uistinu kvalitetni te se nadam da će nas i ovdje početi cijeniti - govori Milun.
Nismo mogli zaobići pitanje mogućeg okršaja Babića i Hrgovića, koji imaju zategnute odnose.
- Mislim da je njihov odnos podignuo boks na veću razinu u Hrvatskoj. Ljudima je to zanimljivo i zašto jednom ne bi bio taj meč, kada ga obožavatelji boksa tako žele? Borimo se da bi nas ljudi gledali. Da nema publike, boks ne bi imao smisla. Za sada je nerealno da se taj meč dogodio, ali vjerujem da će do tog meča u budućnosti doći - govori Marko.
Naravno, sanja o jednome.
- Želim postati svjetski prvak. Profesionalni boks je moja budućnost i jedva čekam biti dio tog svijeta. Kako putujem puno s Babićem, sve me više privlači ta scena - zaključio je Milun.
