- Vidjela sam jučer Zoranu - između zalogaja, da bude pristojna, ali osjetilo se da je Sanja samo čekala trenutak da to izgovori.
- Je li bila sa dragim?
- Ne, u Malla je nešto kupovala.
- Je li pitala za mene?
- Bome te nije spomenula - ovo je izgovorila uz takav smijeh da bi i najgluplji shvatio da između nas dvije postoji velika svađa.
- Koja Zorana? - upita Vedrana.
- Osoba iz prošlog života - dodam nezainteresirano.
- Aj, ne glumi, dobro te preveslala - nježno izgovori, mazeći me po ruci, kao da me tješi, ali znam ja Sanju, to se ona zabavlja. - Dobro si se bila zagrijala!
- U koga? - širom otvorenih očiju zavikne Vedrana, tako jako da se jedan gospodin ljutito okrenuo. Imao je kliješta u ruci i otvarao velikog škampa, kojeg je upravo htio slasno pojesti, ali su mu to skupo zadovoljstvo poremetile tri babote koje ne prestaju pričati.
- Pogušit ćeš ljude, smiri se. Nezanimljiva priča.
- Meni baš zabavna, ispričaj je Vedrani.
- Pod uvjetom da vi plaćate račun.
- Ma i desert - cijela se komešajući i udobno namještajući, ispali Sanja.
Duboko sam udahnula, moram priznati taj uzdah je bio ostatak povrede koju sam osjetila kao žena i kao prijateljica.
- Zoranu bih često viđala po klubovima, po markiranoj odjeći se vidjelo da ne štedi, a često bi častila cijelu ekipu. Počele smo zajedno izlaziti, onda sam saznala da sve to financira muž koji tuče more. Vozila je velikog sivog džipa tako da gdje smo god dolazile nas dvije smo izazivale pažnju. Zvali su nas „Tražene žene u gradu“.
Cijelu zimu smo se zabavljale, imale smo ekipu, nije se gledalo gdje ćemo ići. Bilo je viška novaca i još više volje, sjele bismo u auto i gdje stignemo. Svi događaji od Makarske do Šibenika bili su naši.
- Još su svi ti događaji tvoji, samo bez Zorane - ljubomorno zaključi Sanja.
Samo je pogledam, bez želje za konfliktom i nastavim.
- Puno se njih oko nas vrtjelo, ali kako je ona bila udana, a mene zanimao Marin koji je bio s nama u ekipi, nismo pridavale pažnju drugim muškarcima. Marin je bio često s nama, ako se ne bismo dogovorili, on i njegova ekipa stvorili bi se gdje bismo i nas dvije došle. Zorana je znala da mi je zanimljiv i ona bi uvijek namještala da ostanemo nas troje zajedno. Cili svit je bio moj!
Poslije mjeseci dobre zabave Zorani je muž došao kući, znala sam da više ne možemo lumpovati kao kad je on bio na brodu. Ali ona je kao „prava“ prijateljica našla rješenje. „Zašto ne bismo izlazili u četvoro, nas dvoje i ti s Marinom?“ Nisam mogla vjerovati da će se netko toliko žrtvovati za mene.
Već prvi put kada smo izašli bilo mi je čudno. Muškarac provede cijelu večer sa mnom, jer mu se sviđam, dovede me do mog portuna i ja samo izađem iz auta. Promislila sam, nisu svi muškarci svinje, ima i kulturnih, Marin je takav, treba mu dati vremena i priliku. Dala sam mu još mnogo puta, ali ništa od oproštajnog poljupca. Onda sam se obratila našoj Sanji.
Pogledam je, a ona prstom uperenog prema sebi, želi reći, ja sam ta Sanja.
- Odmah sam joj rekla, pa ti napadni njega. Imamo puno godina, uživaj u trenutku.
- Tako sam i napravila. Jednu večer kada me doveo do zgrade, ja se približila njemu, kada me u čudu odgurnuo. Vidjelo se da je iznenađen, nije se snašao i ispalio kao iz topa.
- Ja sam zaljubljen u drugu ženu!!!
Ostala sam u šoku, izašla iz auta i očiju punih suza nazvala svoju prijateljicu.
- Zorana, znaš da je Marin zaljubljen u drugu? - duga tišina s druge strane.
- Nenenenene, popopojmamama - mucajući, glasom punim krivnje, glumeći iznenađenost, kroz zube izgovori.
Samo sam ugasila mobitel, nisam imala volje slušati njezine laži.
Naravno cijelu noć nisam spavala, svaki zajednički trenutak sam vratila i bila u čudu kako nisam vidjela sve znakove. Njihove poglede, zajedničke odlaske zapaliti cigaretu, ples. Posebno kada ona nije mogla izaći i on je bio nešto spriječen. Toliko toga vidljivog nisam željela vidjeti. Bila sam fantastičan paravan za zabranjenu „ljubav“.
- Da li ste se ikada više vidjele?
- Poslije par mjeseci kada joj je muž otišao na brod, šetala sam Žnjanom i vidjela njezin auto. Auto koji je muž zaradio godinama ploveći morem. Marin je vozio, a ona se smješkala na suvozačevom sjedalu.
- Bome mu je trošio i ženu i auto - ubaci naša dobra Vedrana. - Da li znaš što je bilo s njima?
- Vidjela sam muža i rekao mi je da su se rastavili. Nismo ništa drugo spomenuli, nije bilo potrebno.
Lagala je i varala muža koji je hrani, naravno da će i mene i sve oko sebe!
