U talijanskom Moliseu, regiji na zapadnoj obali Jadrana u kojoj od 16. stoljeća žive ljudi koji su doselili s naše strane Jadrana, prošlog i ovog tjedna održan je bogat kulturni program u organizaciji Zaklade Agostina Piccoli iz Mundimitra. Manifestacija „Lito/estate 2025.“ okupila je domaće moliške Hrvate i brojne goste iz Hrvatske, među kojima i pedesetak članova Kulturno-umjetničke udruge Mosor – Gata, ali i petnaestak članova udruge Žrvanj iz Žrnovnice koji su 9. kolovoza otvorili izložbu fotografija "Ujedinjeni morem - Italija iz Hrvatske, Hrvatska iz Italije".
Domaćin trodnevnog boravka Poljičana bila je predsjednica Zaklade, Francesca Sammartino, a središnji događaj bio je 25. izdanje manifestacije „Večera na našo“.
Program s okusom tradicije i zajedništva
U sklopu manifestacije, folklorna sekcija KUU Mosor – Gata, pod vodstvom Nikole Kapetanovića, izvela je plesove iz svih krajeva Hrvatske. Uz folklor, članovi udruge odigrali su i svoju nagrađivanu predstavu „U sudnici“ (Mali libar Marka Uvodića Splićanina) u režiji glumca HNK Split Trpimira Jurkića.
Inicijativa za suradnju Moliških Hrvata i Poljičana potekla je od Hrvatske matice iseljenika i tajnika splitske podružnice Ante Ćalete.
Moliški Hrvati danas žive u tri sela – Mundimitru (Montemitro), Filiću (San Felice del Molise) i Kruču (Acquaviva Collecroce).
Promocija knjige i nagrađeni pjesnici
Desetog kolovoza, u sklopu „Večere na našo“, održana je promocija knjige „Ovo je jezik ke govorimo – na našo – otpornost i opstanak moliškohrvatske zajednice“ autorica Lucije Šimičić i Ivane Škevin Rajko.
Iste večeri dodijeljene su i nagrade književnog natječaja „Premj leterarj 2025.“ Zaklade Agostina Piccoli:
- 1. mjesto: „VUČA“, Gianluca Miletti
- 2. mjesto: „BUDI SE“, p. Angelo Giorgetta
- 3. mjesto: „KRATKI JE DAN“, Leopoldo Lalli
Čuvari jezika i identiteta
Vesna Ljubić Sammartino, koja već 25 godina živi u Montemitru, u Molise je došla kao učiteljica hrvatskog jezika i kulture.
– Došla sam nakratko, a ostala dugo. Moj muž zaslužan je za to što se kultura ustoličila u ovom kraju u smislu pisane riječi, a to je sada doživjelo procvat. Jako mu je bilo stalo da se ne ugasi poseban jezik ‘na našo’. Tako je osnovao zakladu koja se brine o očuvanju starog moliškog narječja, hrvatskog jezika kakav se u našim krajevima govorio prije 500 godina. Jako sam zadovoljna nakon što smo obilježili još jednu godišnjicu zaklade. Volim pjesmu, publiku, a svi u tome uživaju – kazala je.
Ante Proso, predsjednik KUU Mosor – Gata, sudjelovao je na 25. večeri „na našo“ u Montemitru.
– Sa zadovoljstvom smo bili ovdje, na gostovanju. Prikazali smo tradiciju nas Hrvata s one strane Jadrana. Pokazali smo plesove iz svih dijelova Hrvatske, a u Molise je došlo preko 50 naših članova. Imamo ukupno pet folklornih sekcija, a udruga broji oko 150 članova u brojnim sekcijama. Ovdje je prisutan osjećaj zajedništva; vidi se kod njih jedan zanos da očuvaju svoju tradiciju i da ne padne u zaborav – rekao je Proso.
Gianluca Mileti, rodom iz Montemitra, ali s adresom u Milanu, osvojio je prvo mjesto na obljetnici proslave 25 godina zaklade.
– Pišem pjesme od malena. Po profesiji sam turistički djelatnik, a posjetio sam više puta Hrvatsku. Bio sam u Istri, Zagrebu, Splitu, Dubrovniku... Često dolazim u Hrvatsku, a što se tiče ove manifestacije, već sam treći put pobijedio – istaknuo je.
Znanstveni pogled na jezik „na našo“
Lucija Šimičić iz Odjela za lingvistiku Sveučilišta u Zadru i Ivana Škevin Rajko iz Odjela za talijanistiku Sveučilišta u Zadru sudjelovale su na manifestaciji i predstavile svoju knjigu.
– Treći put smo ovdje, ali prvi put s našom knjigom u kojoj govorimo o jeziku „na našo“. Knjigu smo počeli pisati 2016. godine, radili smo terenska istraživanja i odradili određene radove. Na ovu večer „na našo“ prvi put smo došli sada i konačno smo osjetili ovu emociju i povijest. Ovo je prekrasan događaj, nikad nešto slično nismo doživjeli. Zajednica, zajedništvo... Ovdje čovjek može pronaći glas zajednice, vidjeti kako oni doživljavaju svoj jezik, kako žive i kako se kroz jezik izražavaju. Sretni smo što je u našem istraživanju moglo sudjelovati puno mladih i što su osjetili taj jezik na drugačiji, specifičniji način – kazala je Ivana Škevin Rajko.
Lucija Šimičić dodala je:
– Početna ideja bila je proučiti etnojezični vitalitet zajednice. Zanimao nas je sociolingvistički portret zajednice – koliko se jezik koristi, u kojim domenama i na koji način. Ovdje smo primijetili jako puno pozitivnog naboja, a to je važno za preživljavanje jezika. Promjena u stavu prema jeziku može biti pogubna. Radi se o zajednici koja je sve manja, ali htjeli smo naglasiti da postoje obrnuti procesi koji grade zajednicu i održavaju jezik na životu.
– Knjiga je dobra podloga za daljnja znanstvena istraživanja. Godine 2016. nismo imali na umu da ćemo skupiti dovoljno materijala za knjigu. Znanstveni članci teško dopiru do naših ljudi, a mi smo terenskim radom napisali knjigu koja će biti pristupačnija svima. Dosta smo pisali o moliškim Hrvatima. Pokušali smo zauzeti antropološko-lingvistički pristup, kroz prikupljanje materijala, ali i sudjelovanjem u zajednici te promatranjem njihova života – naglasila je Šimičić.
INTERVJU - Francesca Sammartino: "Svjesniji smo nego ikad vrijednosti našeg jezika i podrijetla"
U sklopu 25. izdanja manifestacije „Večera na našo“ u Mundimitru, razgovarali smo s Francescom Sammartino, predsjednicom Zaklade Agostina Piccoli, koja od 1999. godine čuva jezik i kulturu Moliških Hrvata.
Francesca SammartinoKako ste zadovoljni 25. izdanjem manifestacije?
– Jesam, i koliko čujem, publika je također zadovoljna. Uvijek imamo neki lajtmotiv, ali svaka „večera na našo“ drugačija je od prethodne. Ova je bila posebna jer su neki gosti izvana došli govoriti o nama, konkretno o knjizi „Ovo je jezik ke govorimo na našo“. Ljudi su to doživjeli osobno, jer su mnogi iz publike sudjelovali u istraživanju pa tako i u knjizi. Uz to, imali smo i prijatelje iz kulturno-umjetničkih društava, što je dodatno obogatilo večer.
Koliko dugo ste na čelu Zaklade?
– Predsjednica sam od 2022. godine. Moj otac, Antonio Sammartino, osnovao je zakladu 1999. i vrlo uspješno je vodio sve do svoje smrti 2021. godine. Nakon toga, dugogodišnji članovi odlučili su da nastavim obiteljsku priču.
Po struci ste?
– Asistentica sam i doktorandica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Odsjeku za talijanistiku.
Rođeni ste u Mundimitru?
– Da, sto posto Mundimitarka – i po majci i po ocu.
Knjiga „Ovo je jezik ke govorimo na našo“ izazvala je puno interesa. Po čemu se ona razlikuje od drugih djela o Moliškim Hrvatima?
– Za nas je to nova knjiga jer, za razliku od nekih drugih hrvatskih manjina, mi smo od trenutka kad su nas „otkrili“ sredinom 19. stoljeća jako istraženi, osobito lingvistički. Puno je knjiga i članaka napisano o nama. Međutim, ovo je socio-lingvističko istraživanje koje se bavi aktualnim temama i gleda u budućnost – primjerice, kako jezični resurs može imati i gospodarsku vrijednost.
Autorice su, za razliku od mnogih, optimistične oko očuvanja jezika „na našo“.
– Da, i to s razlogom. Iako imamo sve manje govornika jer imamo sve manje stanovnika, sve smo svjesniji našeg podrijetla, jezika i vrijednosti naše manjine.
Čini se da vas i u domovini sve više poznaju.
– Točno, i to nam puno znači. Suradnja s vama i drugima iz Hrvatske znači nam jako puno, da ne kažem sve.
Članovi KUU Mosor – Gata stigli su nakon dugog putovanja.
– Svakako im treba čestitati. Krenuli su iz Gata u 19 sati i stigli oko 12:30 idućeg dana. To je bila velika žrtva, ali stigli su veseli i puni entuzijazma. Puno im hvala na tome.
I Udruga „Žrvanj“ bila je ovdje.
– Da, zahvaljujemo im što su večeras s nama i što su nam uljepšali ljetni program. Posebno zahvaljujem na prilici da vidimo prekrasnu izložbu. Moram pohvaliti sve koji su je vidjeli, sve autore i entuzijaste. Imamo i autora koji je već slikao Mundimitar – to je Boris Kačan, dobro poznat našoj publici.
