Božić je oduvijek bio simbol skromnosti, simbol zajedništva, simbol obiteljskog okupljanja. To mu je oduvijek bila svrha, a nadam se da je dobrim dijelom i ostala. Okupljanje oko obiteljskog ručka koji je bogatiji od svakodnevnog, dio je naše tradicije. Na stol se iznosilo najbolje što se imalo. Bio je to poseban dan u kojem se slavilo zajedništvo, a ne prejedanje, ne blagdansko ludilo u kojem na stolu mora biti deset vrsta jela i trideset vrsta kolača. Zašto se simbol skromnosti pretvorio u simbol rastrošnosti? S kim se natječemo?
Ne bi li trebalo biti dovoljno spremiti ručak, i družiti se? Divim se ženama koje danima prije počnu sa pečenjem kolača. Pobogu, što će im dvadeset vrsta kolača? Tko to može pojesti? Nije ni čudo što smo jedna od najdebljih nacija na svijetu. Ljudi naprosto moraju shvatiti da se ljubav ne mjeri količinom hrane, već količinom ljubavi za stolom. A koliko nje ima? Žene drage, umjesto da danima pečete kolače, opustite se i uživajte. Posvetite vrijeme sebi, svojim najdražima. Nemojte biti dio ludila, jer imamo ga dovoljno tijekom cijele godine. Ne mora svaki kutak biti dvadeset puta obrisan, jer po tradiciji, na Božić dolazi Isus, a ne sanitarna inspekcija.
Gdje smo izgubili ljubav prema sebi, prema bližnjima?
Istina je da smo se otuđili. Isto tako, istina je da nikakav poklon ne može zamijeniti zagrljaj, niti se njima dokazuje ljubav. Ovo ludo vrijeme uzima svoj danak. Nemamo vremena za sebe, a kamoli za druge. Stalno smo u nekoj strci, zbrci, u zgrtanju onog materijalnog. Apetiti nam rastu, i kupujemo kao sumanuti, ono što nam treba, i ono što nam nikada neće trebati. Prazninu u sebi pokušavamo popuniti onim što je opipljivo. Nije li to jedna od najvećih grešaka? Kako smo došli do ovog? Gdje smo izgubili ljubav prema sebi, prema bližnjima? Ne trudimo se upoznati ljude, nego mišljenje o njima stvaramo na osnovu onog vidljivog.
Površnost je ostavila pečat u svemu. Kod mene vrijedi samo jedno pravilo: ili si čovjek, ili nisi. Ne zanima me položaj, novac, ništa od onog vidljivog. Ako nosite Boss, ne znači da ste bolji od ostalih. Vidjela sam toliko ništavila ispod dobro skrojenog odijela, i pravu riznicu bogatstva ispod obične odjeće. Svijet ne postoji zbog nas, niti smo nezamjenjivi. Nema razloga da kupujemo nepotrebno. Jednom, kada nas ne bude, stvari koje su nama značile, postat će beznačajne. Umjesto da odete u kupnju, otiđite do svoje obitelji. Sigurna sam da ćete biti sretniji i ispunjeniji sa njima, nego u nekom bezličnom centru.
"Ljudi ne pamte poklone, već osjećaje koje kod njih probudimo"
''Nemam vremena'' samo je izgovor za lijenost. Zapamtite, nismo dovoljni sami sebi. Ipak smo društvena bića. Postoje osobe kojima je stalo do nas, i nemojmo olako odbaciti ono što od njih možemo dobiti. U jedno sam sigurna, kod nikoga nećemo otići zbog deset vrsta kolača, nego zbog onog kako se osjećamo dok smo sa tom osobom, ili osobama.
Zato, dragi moji, zastanite, razmislite, i preispitajte se. Ja sam to odavno učinila. Ljudi ne pamte poklone, već osjećaje koje kod njih probudimo. Ne kažem da ne trebate poklanjat, poklonite, ali sitnicu i mnogo ljubavi. Posebno bih stavila naglasak na ovo posljednje. Osjećaj da smo voljeni, najbolji je poklon kojeg možemo dobiti. Ljubav može ispuniti svaku prazninu u ljudima, ne trebamo je ispunjavati stvarima, jer je to čisto zavaravanje, kratkotrajan je i prolazan osjećaj.
Za Božić, neću Vam poželjeti ništa materijalno, već da Vam on bude ispunjen unutarnjim mirom, ljubavlju i zdravljem. Sve što nam treba na ovome svijetu, na kraju se svede na ove tri želje.
Čestit i blagoslovljen Božić, dragi moji.
