Turistička zajednica grada Sinja, uz potporu Turističke zajednice Splitsko – dalmatinske županije i Grada Sinja te u suradnji s Hrvatskim šumama i udrugom BIOM, uredila je i označila šetnicu Pavića nebesa.

– Budući da je šetnica Pavića nebesa jedna od omiljenih šetnica lokalnom stanovništvu, ali i turistima, odlučili smo je urediti te postaviti promatračnicu za ptice, klupe za sjedenje, kućice za ptice, info tablu i putokaze. Ove aktivnosti proveli smo uz potporu Turističke zajednice Splitsko dalmatinske županije te u suradnji s Hrvatskim šumama ispostavom u Sinju, udrugom Biom – Sinj i sinjskom tvrtkom Naprijed d.o.o. – kažu iz TZ Sinj.

O Pavića nebesima uvaženi profesor Velimir Borković piše: Pavića nebesa su nevelik brijeg koji međaši sjeverozapad Sinju. Hipsometrijski ga paše četiristota izohipsa, a vrh mu doseže skromnih 513 metara te je nepunih 200 metara viši od središta Sinja. Spomenutu izohipsu uglavnom prate četiri lokalne ceste koje kruže padinama Nebesa.

Nebesa imaju složenu petrografsku građu u kojoj prevladavaju karbonati (konglomerati i breče) s proslojcima lapora i gline te tragovima eruptiva. Godišnje prime oko 1300 mm padalina, a složena petrografska struktura pod površinom čuva značajne količine vode i štedljivo ih dijeli brojnim izbojima u podnožju. U skladu s petrografskom podlogom i submediteranskim klimatom, rasla je autohtona vegetacija hrasta medunca (lat. Quercus pubescens), crnog jasena (Fraxinus ornus), grabića (Carpinus orientalis) i smriča (Juniperus oxycedrus), ali čovjekovim djelovanjem najprije je degradirana, a zatim zamijenjena pretežno crnim borom (Pinus nigra), uz koji egzistiraju rijetki starosjedioci – hrast, jasen i grabić. Prisojne padine danas oplemenjuju vinogradi, voćnjaci i vrtovi. Od grmolike vegetacije najčešći je smrič, kupina (Rubus ulmifolis), dren (Cornus mas), šipak (Rosa canina) i trnina (Prunus spinisa). Od jestivoga bilja znalci još nađu kračun (Agaricus macrosporus) i rudnjaču (Agaricus campestris), lisičarku (Cantharellus cibarius) i martinčicu (Infundibulicybe geotropa), a od ljekovitoga beru pupove bora, cvijet bazge (Sambucus nigra), vrisak (Satureja montana), smilje (Helichrysum italicum), travu ivu (Teucrium montanum) i kadulju (Salvia officinalis).

Životinjski svijet je bogat vrstama, a siromašan jedinkama. Strpljivi zaljubljenici faune ipak mogu susresti: ježa (lat. Erinaceus roumanicus), zeca (Lepus europaeus) i lisicu (Vulpes vulpes), ponekad vepra (Sus scrofa), čak i vuka (Canis lupus). Ako dignu glavu, ugledat će goluba grivnjaša(Columba palumbus), vugu (Oriolus oriolus) ili šumsku šljuku (Scolopax rusticola L.), osluhnuti huk sovki: ćuka (Otus scops), šumske sove (Strix aluco) ili ljubavni zov kosa (Turdus merula). Najmarkantniji kukac svakako je jelenak (Lucanus cervus). Nisu svi stanovnici Nebesa dobroćudni – bolje je izbjeći susret s poskokom (Vipera ammodytes) koji je na Nebesima ipak rijedak; u šumi teško nalazi mjesta za sunčanje.

Na zapadnom dijelu šetnice prema naselju Lučane, nalazi se gradina Šušanj na koju arheolozi i povjesničari smještaju položaj legendarne delmatske utvrde Setovija. Tu su se vodile posljednje borbe Delmata s rimskim legijama koje je (34-33 pr.Kr.) predvodio i pri tomu bio ranjen, osobno Oktavijan – kasniji prvi rimski car Oktavijan August.

– Nadamo se da će uređena šetnica Pavića nebesa služiti i kao prirodna atrakcija turistima koji posjete naš kraj kroz sve izražajniji i popularniji hiking, ali i bridwatching – promatranje ptica kojima je okolna šuma prirodno stanište. Udaljena svega pola sata od centra grada, Pavića nebesa mogla bi postati mjesto educiranja djece o važnosti očuvanja prirode, ali i atraktivnija šetnica lokalnom stanovništvu – poručuju iz TZ Sinj.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime