Ane Paška, svestrana umjetnica s otoka Paga objavila je novi filmski spot za autorsku pjesmu Palmin put.
U Aninim putovanjima kroz prostor i vrijeme, Put postaje odredište, a Subjekt koji je u ovom slučaju palma, metafora za rubna mjesta života i umjetnosti, na kojima usporedno stoje čovjek i priroda, kamen i cvijet, slika i zvuk, često se prelijevajući iz jednog medija u drugi, rastući iz nemogućeg.
Pa ako je priroda postala neukrotiva i nedostižna u svom sivilu i ogoljelom kršu, imamo izbor ostati u podnožju brda, proglašavajući poraz, ili poput Sizifa krenuti prema vrhu, uzaludno kotrljajući kamenje. Tu nastupa Ane koja usuprot vjetru vuče kolica puna papirnatog Cvijeća izvađenog iz dubine mora, koja će posaditi među kamenje kad dođe na zamišljenu točku čistine, i zaliti ih bijelim mlijekom iz grudi Majke zemlje.
Žena u ovom filmskom spotu postaje arhetip majke plodnosti, boginje pravde, boginje ljepote i ljubavi, a njeno mlijeko preuzima ulogu vode da bi podarilo život budućoj Palmi ili biljci nekog drugog imena koja širi svoje postojanje u svim smjerovima.
Pjesma okuplja sve Žene koje prepoznajemo unutar sebe: od najmanje djevojčice do odrasle gospođe, majke, kurve, kćerke, sestre, svetice, vještice, putnice. Svaka od njih na ovaj timbar, pušten iz najbranjenijeg dijela sebe –Srca- reagira plemenskim okupljanjem.
U tom sučeljavanju ili, bolje rečeno, prožimanju diva prirode i malenog ljudskog stvorenja, Anin glas postaje Krik iz dubina u koje nikad nismo kročili, pojavljujući se čas iz jednog čas iz drugog smjera, prateći sliku koja je istovremeno nepostojana i monumentalna.
Glazba je to koja postepenim gradiranjem boje i tonalitetom od najdubljeg do najvišeg stvara dojam cjeline koja nadilazi prirodu i čovjeka. Ane priča jezikom prirode baš poput islandskog post-rock benda Sigur Rosa, ali njezin glas ne dopire iz gejzira okovanih ledom, nego iz središta Zemlje okovane stijenama, iz središta Kozmosa u kojem polako pulsira rađanje Supernove. Glazba je to koja transcendira značenje pa ga je uzaludno tražiti među recima kada uobičajeni red ne postoji...Postoji ljepota i onaj viši red kojega katkad vidimo kad zatvorimo oči i prepustimo se muzici osjeta.
„Palmin put skraćena je i reciklirana verzija mog filma Mliječni put koji trenutno putuje po raznim festivalima diljem svijeta a za koji su glazbu radili Tanja Vežić, Marin Buljanović i Mario Vranić. U trenutku kad sam snimila glazbu koja je stvarana za film Ponad pučinam Marice Grgurinović, odjednom se dogodilo novo povezivanje mojih materijala pri čemu Palmin put dobiva još snažniji autorski, odnosno osobni značaj kojim izražavam posvetu dobroti, ljubavi, Putu iscjeljenja kojeg, vjerujem, prolazi svaki svjesniji čovjek.“
Ane Paška rođena je 1985. godine. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i završava MA studij Film i Video na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Objavila je dvije autorske knjige, i nekoliko autorskih glazbenih filmova i predstava. Jedna od njih su IMPROVIZIJE, glazbeni performance kojeg uspješno izvodi diljem Hrvatske a s kojim je nedavno nastupala u zagrebačkoj Maloj sceni.
Osim što je autorica glazbe, Ane Paška autorica je i spota koji je sama montirala.
„Iako je snimanje trajalo sedam sati i materijal je performativne prirode, što znači da sam zaista pješačila sedam sati gurajući kariolu po kršu i kamenu vidljivom u videu, u trenutku kada sam napravila pjesmu Palmin put, shvatila sam da osjećaj i prizor Puta ne mora trajati dugo jer se sada taj Put širi i kroz dimenziju glazbe, odnosno mog glasa i on više nije pravocrtan ili vremenski linearan, već višedimenzionalno prisutan.“
Snimatelji su Kaja Zulin, Ante Majić i Andrea Resner, kostimografkinja i rekviziterka Miranda Vidović, producentica Marijana Radoš, miks zvuka radio je Eugen Jeličić, a postprodukciju zvuka Nenad Kovačić.
