Uprava, vodiči i mnogobrojni članovi uz zakusku su i druženje upravo proslavili njegov peti rođendan, brojčano naizgled mali, ali s obzirom na brojne aktivnosti i vesela druženja za njih veliki jubilej.
Osnivači Marija Paro i Ivica Lolić ovom su prilikom u klubu sa starijim članovima evocirali uspomene o osnivanju dok su mlađe članove upoznavali s počecima, radom i rastom kluba.
“U pet godina smo od jedne ideje na kavi do danas u klub uložili mnogo znanja i iskustva. Krenuli smo s ciljem promovirati planine i planinarenje, zdrav, aktivan i ispunjen način života” – kazao je uvodno Ivica Lolić.
Na njegovo se početno izlaganje nadovezala i Marija Paro od koje je ideja o osnivanju i potekla.
“Jednostavno smo Lolić i ja tijekom razgovora zaključili da u Splitu ima malo planinarskih klubova i da planinarsko djelovanje treba proširiti. S obzirom da smo imali dovoljno organizacijskog i planinarskog iskustva krenuli smo u realizaciju i osnivanje kluba s puno entuzijazma, s jasnom vizijom i ciljevima.”
Kažu da ih pogled unatrag dovodi do blagog šoka jer radi se o mjerljivim rezultatima na što se Lolić referirao i brojkama.
“Kada nakon pet godina saberemo rezultate odškolovali smo oko 300 planinara, organizirali i realizirali oko 200 različitih izleta različitih kategorija i nekoliko velikih godišnjih izleta u Alpe i u Crnu Goru. Kada se sagleda volonterski učinak radi se o 30 000 volonterskih sati, preračunato u radni vijek to znači da je jedan čovjek radio svaki dan tijekom proteklih 15 godina.”
Najteže je bilo u početku, pogotovo jer su Paro i Lolić kao osnivači imali jasnu viziju da se sve mora odvijati po zakonu planinarske etike i da improvizacijama nema mjesta. “Bilo je važno prevladati početne izazove, stvoriti vlastiti vodički kadar što nije išlo preko noći. Pomogli su nam u to vrijeme kolege vodiči iz HPD “Mosora” i na tome im hvala. Kada smo tek krenuli ja sam bila jedini licencirani vodič, a danas nakon pet godina u klubu imamo dvadeset licenciranih vodiča, pa se često ljudi i čude kako nam je to uspjelo” - kazala je Paro.
Silvana Dragojević je od početka u klubu i čim je došlo vrijeme položila je za vodiča A standard. “Moj se život preokrenuo kada sam na trajektu za Vela Luku srela Mariju Paro. Ona me pričom u svega 15 minuta zarazila planinom. Nakon samo nekoliko dana omiljene sam peraje zamijenila gojzericama. Bila sam presretna kada smo osnovali Gojzerica, dala sam se u podizanje kluba, a tijekom vremena sam postala i vodič A standarda. Slobodno mogu kazati da su Gojzerice u svakom pogledu moja druga obitelj.”
Miro Vučina se također prisjetio tih prvih dana kada je na Facebook-u vidio objavu o osnivanju kluba. “Odmah sam se priključio timu. Imao sam povjerenja jer sam prethodno bio polaznik planinarske škole koju je vodila Marija Paro u jednom drugom klubu, a s obzirom na njezine sposobnosti i znanja znao sam da ćemo uspjeti.”
Sretan je kaže jer se klub nastavlja širiti u smislu raznovrsnijih izleta i daljnju edukaciju vodiča na što se objašnjavajući nadovezala i Paro. Paro objašnjava da ove godine, već u veljači idu i korak dalje. “Krećemo s obučavanjem vodiča B standard za vođenje u zimskim uvjetima. Kako bi naši vodiči mogli pristupiti ispitu moraju sakupiti deset takvih izleta, a u tome će im pomoći PK Gorščica iz Zagreba koji s nama već u veljači idu na Blidinje.”
Klub osim Uprave i vodiča čini i šire članstvo. Kažu da ih najviše veseli što su u klubu pronašli na desetine novih prijatelja i poznanika s kojima uživaju planinariti i družiti se.
Katija, Dijana i Marijana su evo već treću godinu u klubu. “Planinarska škola, druženja na nedjeljnim izletima i klupski sastanci utorkom potpuno su mi promijenili život. Kada na planini pomisliš da više ne možeš dolazi poticaj od dragih ljudi i uspiješ. To me hrani i puni da i dalje istražujem vlastite sposobnosti i mogućnosti” – radosno će Katija, a njezine su riječi potakle i Dijanu da progovori o svom iskustvu. “Napredovala sam u svemu, prijateljstvu, odnosu prema drugima, pogotovo prema sebi. Otkrila sam bogatstvo pozitivnih osjećaja za koje sam mislila da više ne postoji. Kada ispenjem neki vrh dobijem neku euforičnu energiju i preplavi me ponos.”
Zanimljivo je bilo poslušati i Marijanine razloge priključenja klubu, vrlo poučne za već “prekaljene” supruge i majke. “Djeca su odrasla i osamostalila se, suprug je pronašao svoje hobije, a ja sam se odlučila priključiti Gojzericama. Vratim se kući umorna, ali ponosna na sebe. To moje zadovoljstvo znači mir i sreću u obitelji”- kroz smijeh će Marijana.
“Silno me veseli vidjeti kako naši članovi s vremenom napreduju. Pratimo ih od trenutka kada onako sramežljivo provire kroz vrata našeg kluba, ne znajući tko ih i što ih čeka, pa do one silne radosti na licima kada ispenju prvi vrh, a kako smo tek ponosni kada ti naši nekadašnji početnici sazriju, pa nam se jave s Ararata, Mont Blanca, Dolomita - ponosno će Paro.
Osnivači, vodiči i članovi Gojzerica nastavljaju svoju misiju, raditi u tempu kojeg će moći kadrovski i stručno održavati.
“Naša je zamisao da klub ne bude zatvorena skupina ljudi, već da stalno prima nove članove, obučava ih, razvija sekcije i generira nove vodiče. U prošloj godini pokrenuli smo i Botaničku sekciju, koju vodi naš poznati dr.sc. Stribor Marković, na što smo vrlo ponosni. Održavamo i markiramo neke planinarske staze, a u potrazi smo za lokacijom na koju ćemo postavili planinarski objekt” – kaže Paro, a Lolić za kraj sve poziva na druženje:
“U veljači kreće i nova Opća planinarska škola koja je skoro popunjena, a na jesen planiramo 2. Dječju planinarsku školu. Priključite se Gojzericama ili bilo kojem drugom planinarskom klubu jer ćete upoznati svu ljepotu prirode i društva, postići bolje tjelesno i mentalno zdravlje i produbiti svijest o društveno korisnom radu i volonterizmu”
