Svoja pitanja Dariji šaljite na mail: darija@dalmacijadanas.hr
Poštovana gospođo Bujas.
Čitam vašu veselu i zaigranu kolumnu „Pitaj Dariju“ promislim možda mi pomognete da me duša i srce manje bole. Izgubio sam ženu, moju ljubav, moju radost, moj razlog buđenja.Imali smo već lijepe godine kad smo se upoznale. Bog nam nije podario dijete, trudili smo se godinama, ali bez uspjeha. Zaključili smo da nam nije suđeno i okrenuli se jedno drugome. Svih dvadeset godina, svaki dan je bio samo naš. Naravno imali smo prijatelje, ali oni su bili tu da uljepšaju našu ljubav i da se nahrane s njom.
Prije dvije godine saznali smo njenu dijagnozu. Ispočetka se nije činila tako opasno, ali u toku liječenja ništa nije bilo bolje. Onda smo postali svjesni da se možda rastanemo i prije nego što to želimo.
To se i dogodilo prije dva mjeseca! Mislio sam da muškarci ne plaču, možda malo. Ali da, plače cijelo tijelo, kada suze više nema, negdje je duboko u meni.
Kako dalje?
DARIJA:
[P]retpostavljam, vi znate da i ja imam tugu, jer zašto ste se baš meni obratili? Ne možemo reći, tugovali, jer kada izgubiš dio sebe nikada taj dio ne možeš nadomjestiti. Uvijek smo tužni zbog nečeg što više nema, a bilo je dio nas. Moj vječni savjet za tugu, je ne davati savjete. Svi smo jedinke, svi imamo različite karaktere, različite odgoje i još mnogo toga različitog. Mogu vam samo reći kako sam ja sebi pomagala, godina i godina mi je trebalo da tijelo ne boli.
Više ne boli, ali ona suza u meni uvijek je prisutna. Sigurna sam da nikada neće ni izaći, ali nema veze, radujem se životu, a na suzu u meni, naučila sam. Imate dva izbora otići za njom ili živjeti dalje, ako je Bog izabrao da vi živite, onda živite punim plućima. Znam, ne možete odmah, ali polako. Prvo obavezno u dobrog masera, nemojte se smijati, on vam je izuzetno potreban. Jer u dvije godine prošli ste ogromne stresove, od stresa se grči tijelo, ne prolazi kisik i krv, stvaraju se tumorne stanica. Zbog toga vam dobar maser, može pomoći.
Naravno napravite sistematski pregled, jer dvije godine bili ste posvećeni ženi, na sebe ste zaboravili. Mnogo toga se u tijelu može se promijeniti i krenuti prema zlu. I ništa manje bitno urediti frizuru i obnoviti garderobu.
Zašto? Jednostavno, da se osjećate lijepo i ljudi kada vas vide ne kažu, „ajme jadan na šta liči“
Nikada to nemojte dozvoliti. Budite radosni, zdravi i uredni. To bi od vas i vaša žena zahtijevala. E sada prelazimo na pokojnu ženu, uvijek promislite što bi vaša žena željela da napravite, kako bi voljela da se ponašate, ne „selo“ već ona. Jer ste u životu jednom drugom bili podrška i sigurno bi željela da ste sretni, jer ste vi njoj pružili kad je to trebalo. Sad ste sami i morate se koprcati, kako znate i umijete.
Svi zajednički prijatelji su tu za vas, ali vi će te uvijek biti muž njihove prijateljice. Zbog toga izlazite među ljude i tražite nove prijatelje da svaki put nije tema vaša pokojna žena. Evo sam napisala „pokojna žena“ vi u niti jednoj rečenici to niste naveli. Ona je za vas još živa! Ja sam imala taj problem, tek sam poslije 4 godine kako ga nije bilo, rekla pokojni.
Ja ga nisam oživila sa tim što sam preskakala riječ „mrtav“. Tek kada to prihvatite možete početi 3 faze.
1. Ljutnja
2. Mržnja
3. Tuga
Nemojte misliti da bi vam bilo lakše da imate djecu. Ne! Djeca imaju svoju tugu, pa kada se u prostoriji nađu tri osobe s tugom prema istom osobi. Vjerujte mi, nije ugodno! Ali kada je međusobna ljubav, brzo dođe sve na svoje. Vjerujte mi, nije floskula ona rečenica „Vrijeme lijeći sve rane“. Jedno je liječiti, a jedno izliječiti!
Vi krenite liječiti! Uređen, zdrav, među ljude i pustite da vas život vodi. Ako plačete, svi će bježati od vas. Ako se smijete, svi vole smijeh i uživat će te u ljudima, nećete biti sami. Moja poznate rečenica za kraj.
Tuga se tuguje u samoći, sreća se dijeli, na Rivi, na Mosoru, na Žnjanu…..
