Pompozno talijansko proglašenje pobjede „u borbi protiv Prošeka“ pokazalo se, kako je Ured zastupnika Tonina Picule i upozoravao, preuranjeno i promašeno. Ranije ove godine, Odbor za poljoprivredu Europskog parlamenta usvojio je stajališta oko nove uredbe kojom se reguliraju zemljopisne oznake. Talijanski zastupnici su tada neodgovorno, dajući prednost nacionalističkoj retorici pred odgovornom politikom, tendenciozno zaključili da je „Prosecco obranjen od hrvatskih nasrtanja“.
Večeras je pak Odbor za poljoprivredu (AGRI) usvojio završni prijedlog spomenute Uredbe koji su usuglasili Komisija, Vijeće i Parlament, a u kojem članak 30. definira uvjete pod kojima se homonimne oznake zemljopisnog porijekla mogu zaštiti, s 39 glasova za i 9 protiv. Nova Uredba će unijeti relativno malo izmjena u dosadašnja pravila o zaštiti homonima. Suprotno talijanskim najavama, prijedlog nove uredbe je jasno naznačio da se homonimi mogu zaštiti pod uvjetom da postoji jasna razlika u dugotrajnoj lokalnoj upotrebi proizvoda te da potrošači nisu dovedeni u zabludu oko pravog identiteta proizvoda. Talijanski prijedlog da se zabrani zaštita svih proizvoda koji i najmanje „sugeriraju drugi proizvod“ nije prihvaćen.
To znači da se ništa značajno nije promijenilo u odnosu na staru Uredbu te da je sudbina Prošeka i dalje u rukama obilatih hrvatskih argumenata. I Prošek i Prosecco imaju dugu tradiciju proizvodnje i konzumacije te su bitno različiti proizvodi. Prošek je sirupasto, tamnije i slatko vino, dok je Prosecco pjenušavo, svijetlije i suho vino. Prošek se uglavnom puni u pol-litrene, a Prosecco u klasične 0,75 butelje izduljenog grla (karakteristično svim pjenušcima). Prošek je desertno vino, a Prosecco aperitivno zbog čega se u restoranskim menijima i na policama trgovina uvijek nalaze na suprotnim stranama. Prošek je skuplje vino te se proizvodi u značajno manjim količinama u odnosu na Prosecco koji je industrija za sebe čak i u bogatom svijetu talijanskih vina. Ukratko, postoje jasne razlike u lokalnoj proizvodnji i upotrebi te nikakav rizik da se prosječni europski kupac zabuni i umjesto svijetlog i jeftinijeg pjenušavog vina kupi tamnije i skuplje desertno vino.
Po zaključenju glasovanja, zastupnik Picula, koji je zamjenski član u AGRI-ju, je izjavio: „Nije iznenađujuće da su pregovori između tri institucije rezultirali razumnim i balansiranim prijedlogom. Žalim što talijanski kolege kontinuirano i nepotrebno podižu tenzije te zatežu hrvatsko-talijanske odnose za potrebe domaće talijanske politike čak i u situaciji u kojoj mnogi talijanski proizvođači priznaju da Prošek ne vide kao konkurenciju. Razlike između hrvatskog Prošeka i talijanskog Prosecca nisu jasni, možda, samo onima koji pretjerano konzumiraju jedan, drugi ili oba proizvoda.“
Zaštita hrvatskog Prošeka je već neko vrijeme u proceduri te se spekulira da Komisija čeka donošenje nove Uredbe kako bi donijela odluku o hrvatskom desertnom vinu. Priča oko Prošeka, dakle, nije još gotova. Nakon što je Odbor za poljoprivredu večeras usvojio završni prijedlog Uredbe, očekuje se da će se prijedlog naći na plenarnoj sjednici već u siječnju ili veljači te da potom možemo očekivati i Komisijinu odluku o Prošeku. Sudeći prema dogovoru tri EU institucije oko Uredbe, ključni će, kao i do sada, biti hrvatski argumenti o dugoj tradiciji i jedinstvenosti Prošeka.
„Argumente u korist Prošeka smo davno definirali te ih moramo kontinuirano i hladne glave ponavljati, upravo suprotno talijanskom pristupu. Još ranije sam pisao Komisiji, razgovarao s povjerenikom Wojciechowskim, istupao u hrvatskim i talijanskim medijima te organizirao slijepo testiranje Prošeka i Prosecca na zagrebačkom Cvjetnom trgu. To su aktivnosti koje moramo nastaviti zajedno s našim vinarima čiju višestoljetnu tradiciju i proizvodnju podupiremo i štitimo.“, zaključno je poručio Picula.
