Splitski gradski vijećnik Martin Pauk objavio je danas sedam poteza za spas Marjana od potkornjaka.
"1. Postoji vrlo jednostavan i brz način za riješiti se ogromne populacije potkornjaka na Marjanu.
Samo dajte Lovri Kuščeviću da ih prebroji. U startu 30% manje.
Nakon prvog poteza i eliminacije dobrog dijela nametnika, hitno je potrebno provesti sljedeće mjere za preostalu populaciju potkornjaka:
.png)
2. Učlanjivanje 10% potkornjaka u HDZ - ovim potezom bube dobivaju stalan, dobro plaćen posao i napuštaju dosadašnje volontersko bušenje marjanskih borova
3. Učlanjivanje 10% potkornjaka u SDP - nakon učlanjivanja potkornjaci postaju potpuno beskorisna zajednica, prestaju raditi svoj posao bušenja stabala, napuštaju šumu i do kraja života pričaju kako je u Jugi bilo bolje
4. Pridruživanje 10% potkornjaka Narodnooslobodilačkoj borbi - poput pravih partizana, potkornjaci napuštaju šumu i useljavaju u četverosobne stanove u središtu grada. Do kraja života primaju boračku mirovinu, a nakon smrti mirovinu nasljeđuju djeca, unuci, praunuci - tako se osigurava da sljedeća tri naraštaja potkornjaka ne rade apsolutno ništa
5. Pristupanje 10% desnoj opciji (može i mojoj) - potkornjaci napuštaju Marjan i odlaze braniti granicu na Drini
6. Uvođenje direktnog leta Marjan - Munchen. Kud svi, tu i male bube. Sada i službeno postaju buba-švabe.
7. I konačno, potez za šah-mat. Dajmo upravi Uljanika da upravlja potkornjacima. Ako ih oni ne dokrajče, nitko neće" - navodi Pauk u prvom dijelu svoje današnje objave.
U nastavku je nastavio u ozbiljnijem tonu:
"Sad kad smo se lijepo nasmijali i kad već čitate, ostavimo šalu po strani i pričajmo ozbiljno. Posljednjih par tjedana medijski prostor je potpuno posvećen propasti Marjana i njegove šume, simbola Splita i Splićana. Ne postoji univerzalno rješenje, ne postoji nikakav način za očuvanje Marjana onakvog kakav je danas - potkornjak je već uništio cca 35% stabala, a ako u najkraćem mogućem roku ne uklonimo zaražena i osušena stabla, na proljeće će se potkornjak razmnožiti i uništiti ono što je ostalo netaknuto.
Pomirimo se svi s činjenicom da idućih 20+ godina Marjan neće biti onakav kakvim ga gledamo danas i kakvim ga pamtimo. Iako je nebriga lokalnih vlasti i Javne ustanove PŠ Marjan uvelike kumovala sporoj reakciji i širenju nametnika, nepošteno je i neljudski tvrditi da su oni isključivi krivci. Zbog globalnih klimatskih promjena poklopili su se uvjeti za razmnožavanje i širenje potkornjaka po cijelom svijetu, a pogotovo na Mediteranu. Recimo, u u SAD-u i Kanadi potkornjak je doslovno uništio šumsku površinu 15 puta veću od cijele Hrvatske i osušio 90% borova (pokrajina Britanska Kolumbija u Kanadi i sve zapadne savezne države SAD-a).
Spasa za borove - nema. Za Marjan ima, ali samo ukoliko brzo reagiramo, odnesemo zaraženo tkivo prije proljeća, iščupamo borove i posadimo drugu vrstu, dakle sve osim borova budući da potkornjak samo njih napada. Imamo toliko divnih, autohtonih mediteranskih vrsta da je šteta i sramota ako nakon sanacije opet posadimo nametničke borove. Postoje određeni čudni ljudi u eko-udrugama, ljudi s fetišem na borove - iako su borovi štetna vrsta, beskorisna stabla puna smole koja kad počnu gorjeti, gore kao kanistar benzina - ti pojedinci uporno inzistiraju na očuvanju i sadnji borova, iako su svjesni da vrijeme curi.
Pozdravljam sve eko-aktiviste plemenitih namjera, sve dobre ljude koji su se potrudili i tražili rješenja za kakav-takav spas Marjana, iako se ne slažem sa korištenjem konja i magaraca za izvlačenje drvne građe iz šume jer je to beskorisno mučenje plemenitih životinja u 21. stoljeću, kad su nam dostupni mini-traktori i mini-bageri koji doslovno mogu ulaziti u stanove, a kamo li se provući između stabala.
Svi bolje upućeni znaju da potpunog spasa nema, ali treba očuvati barem jedan djelić postojeće šume da se barem nešto na Marjanu zeleni dok za 10 ili 20 godina ne narastu autohtona mediteranska stabla.
Borba koja se trenutno vodi ne može rezultirati spašavanjem i očuvanjem Marjana u postojećem obujmu - ovo je borba u kojoj gubimo 3:0 i trudimo se postići barem jedan gol u gostima, ostaviti barem tračak nade da ćemo na domaćem terenu moći preokrenuti rezultat.
A nakon što izgubimo prvu utakmicu 3:1 i više od pola Marjana bude golo, tada postoji samo jedna ispravna odluka koja nam može garantirati novi, zeleni, pošumljeni Marjan.
A ta odluka se zove sadnja autohtonih, mediteranskih vrsta. Nikad više borovi." - zaključio je Pauk.
[fb_pe url="https://www.facebook.com/100029542145938/posts/148609872800417/" bottom="30"]
