Niska zapunjenost skladišta izazvala je zabrinutost, ali europski plinski sustav danas funkcionira drugačije nego prije 2022. Diversificirani izvori i snažna infrastruktura smanjuju rizik od stvarne nestašice.
Hoće li Njemačkoj nestati plina tijekom ove hladne zime? Naslov je jednog od novinskih članaka koji se prije nekoliko dana pojavio u jednom od hrvatskih medija. Bilo je to klasično novinarsko prenošenje vijesti iz Njemačke, gdje se, doista, u jednom trenutku u javnosti proširila panika o niskom stanju njemačkih skladišta plina. Ona su trenutačno na ispod 27 posto zapunjenosti, piše N1.
Panika zbog brojki – ali što one zapravo znače?
To je, očito, bio povod i hrvatskim medijima da posegnu za AGSI-jem, jednostavnom i preglednom internetskom platformom koja u realnom vremenu prikazuje stanje plinskih skladišta diljem Europe. Platformom upravlja Gas Infrastructure Europe (GIE) i ona objavljuje podatke o razinama plina u podzemnim skladištima koje dobrovoljno dostavljaju operatori skladišta iz većine država članica EU, što omogućuje praćenje promjena praktički u realnom vremenu.
Tu se upalio crveni alarm.
Stanje skladišta u Hrvatskoj je ispod 20 posto, rekordno nisko?! Gotovo identično kao u ratom pogođenoj Ukrajini! No, pažljivi promatrač primijetit će da je slična situacija u Nizozemskoj, da postotak ne izgleda puno bolje u Belgiji, Francuskoj, već spomenutoj Njemačkoj, čak i uz puno brži trend pražnjenja, piše Forbes Hrvatska.
Europska unija je od 2022. godine postupno prešla iz modela u kojem je dominantno ovisila o jednom velikom dobavljaču u model u kojem se oslanja na kombinaciju LNG-a, norveškog ili alžirskog plina, domaće proizvodnje, interkonekcija i tržišnih mehanizama. U takvom sustavu skladišta i dalje imaju važnu ulogu, ali više nisu jedini ili presudni element sigurnosti opskrbe.
EU je gradila integrirano plinsko tržište desetljećima, testirala ga u potpunosti nakon krize 2022., i sad se pokazuje i dokazuje u punoj funkcionalnosti. Naime, europski plinski sustav je trenutno razlomljen na više izvora i zato znatno otporniji na šokove nego prije. Koncentracijski rizik je smanjen. Čak i kada su skladišta niža od višegodišnjeg prosjeka, tržište raspolaže alternativama. Uz to, i percepcija rizika se, barem među tržišnim akterima, promijenila.
To je ključna promjena.
Naime, trenutni sustav je projektiran za ovakvu dinamiku. Uvijek je postojalo pravilo da se skladišta pune tijekom toplijih mjeseci kada je potražnja manja i cijene često povoljnije, a prazne tijekom zime. Razlike u odnosu na razdoblje prije 2022. jest u tome što se danas paralelno aktivno koriste LNG terminali i prekogranični tokovi, a sezonski spread između zimskih i ljetnih cijena plina, koji je godinama bio ključni tržišni poticaj za komercijalno punjenje skladišta, danas je znatno sužen, što znači da tržište ne očekuje napetu zimu niti signalizira strukturni manjak ponude.
Od krizne intervencije do fleksibilnije regulative
Pritom valja istaknuti i fleksibilniju EU regulativu oko skladišta u odnosu na onu prvotnu. Naime, u lipnju 2022., kao dio hitnog odgovora na nagli pad ruskih isporuka, Vijeće i Europski parlament usvojili su uredbu kojom je propisano da države članice moraju osigurati da su njihova skladišta plina popunjena najmanje 80 posto do 1. studenoga 2022., a potom 90 posto svake sljedeće godine. Cilj je bio jednostavan, spriječiti scenarij u kojem Europa ulazi u zimu s praznim skladištima ako bi Rusija potpuno obustavila isporuke. Ta mjera je bila izrazito učinkovita u stabilizaciji povjerenja tržišta. EU je u više sezona zaredom ušla u zimu s vrlo visokim razinama zapunjenosti, često i iznad 95 posto. Time je smanjen rizik fizičke nestašice i ublažen strah od restrikcija, ali se kod velikog djela europske javnosti stvorila percepcija o nužnosti takve razine zapunjenosti za funkcioniranje europskog plinskog sustava.
Kako su LNG kapaciteti rasli, a potražnja za plinom padala u odnosu na pretkrizne razine, na površinu su izbile i neželjene nuspojave. Trgovci i države članice morali su kupovati plin pod svaku cijenu kako bi ispunili regulatorni cilj. U nekom trenutku, regulativa je stvarala umjetnu potražnju i trebala dovesti do toga da je plin usred ljeta skuplji nego za najgore zime. Tržište je znalo da se zbog EU pravila “mora kupovati”, što je smanjivalo pregovaračku fleksibilnost i potencijalno povećavalo troškove.
LNG revolucija i promjena uloge skladišta
LNG je u potpunosti preokrenuo europsku plinsku infrastrukturu pa tako i ulogu skladišta. Iznenađujuće brzo, odnosno samo u nekoliko godina svjedočili smo i dalje svjedočimo ogromnim prilagodbama infrastrukture. Izgradnji LNG terminala, interkonekcija, plinovoda, ali i ulascima na tržište alternativnih dobavljača plina.
U tom trenutku postalo je jasno da sigurnost sustava više ne ovisi isključivo o razini skladišta i EU je reagirala. Omogućila je veću fleksibilnost u dinamici punjenja tijekom godine, umjesto strogo linearne putanje, uvela mogućnost odstupanja u izvanrednim tržišnim okolnostima, ako bi ispunjenje cilja imalo ozbiljan negativan utjecaj na tržište ili cijene te dala državama članicama veću diskreciju u načinu postizanja cilja, uključujući regionalnu suradnju i dijeljenje kapaciteta.
Zbog svega toga je moguće da, primjerice, Litva, mala, ali nama usporediva država, kod svog plinskog skladišta ima brojku nula (0). Odnosno uopće ga nema, a pritom ima jednu od najvećih razina energetske sigurnosti u EU. Naime, zbog LNG terminala u Klaipėdi i snažnih plinskih interkonekcija sa susjedima, Litva nema potrebu za vlastitim podzemnim skladištem jer sigurnost opskrbe osigurava kroz regionalnu integraciju i pristup globalnom LNG tržištu.
Hrvatska – simulacija hladne zime i praznog skladišta
Hrvatska, sa svojim terminalom na Krku, dijeli sličnu poziciju unutar regionalne plinske arhitekture juga Europske unije. No, trenutačno nisko stanje hrvatskog skladišta nije – za razliku od drugih zemalja – uvjetovano uobičajenim tržišnim aspektima. Hrvatska je odlučila pojačati svoju poziciju unutar energetske europske arhitekture proširenjem kapaciteta terminala. Za to je bio potreban remont LNG broda zbog kojeg je terminal neko vrijeme bio izvan pogona. I nakon dolaska broda svjedočili smo početnim “porođajnim mukama”. Sve to vrijeme tržište je koristilo skladište kao most, odnosno ono je obavljalo svoju ulogu unutar energetske arhitekture. Sada, s proširenim i operativnim kapacitetom LNG-a i interkonektora, sustav ima višestruke opcije.
Zašto nema prostora za paniku unatoč niskoj zapunjenosti skladišta može se najbolje ilustrirati simulacijom ekstremno niskih temperatura i funkcionalnosti plinske infrastrukture. Tako se u Hrvatskoj na temperaturi od minus deset stupnjeva Celzijevih troši oko 160.000 MWh plina dnevno. S druge strane, Hrvatska trenutačno ima tehničke mogućnosti, mimo nezanemarive domaće proizvodnje koja posljednjih godina pokazuje znakove oporavka, uvesti putem 250.000 MWh plina dnevno. Dakle, čak i u hipotetskom scenariju u kojem je skladište prazno te da se nalazimo usred teške zime, vršna potrošnja ne bi prelazila više od 60 posto raspoloživih uvoznih mogućnosti i proizvodnje. Što se tiče mogućih cjenovnih oscilacija u takvoj situaciji i one nisu vjerojatne jer se većina trgovca štiti financijskim instrumentima i ugovorima.
To jasno pokazuje da sigurnost opskrbe ne ovisi o trenutačnoj razini skladišta.
Pravi stres testovi danas uzimaju u obzir scenarije vršne potrošnje i prekida dobavnih pravaca. U takvim scenarijima hrvatski sustav pokazuje visoku razinu sposobnosti apsorpcije šoka. To objašnjava zašto niža razina skladišta sama po sebi ne izaziva institucionalnu uzbunu. Upravo zato se u analitičkim okvirima Hrvatska predstavlja kao država s visokim stupnjem energetske sigurnosti.
Zašto sad raskid s ruskim plinom?
Transformirani, diversificirani i fleksibilniji europski plinski sustav danas je temelj odluke o postupnom prekidu uvoza ruskog plina. Ta odluka nije donesena iz pozicije slabosti, već snage – u trenutku kada je infrastruktura prilagođena novim okolnostima, kada su dobavni pravci raznoliki, a tržište integrirano. Upravo ta kombinacija fleksibilnosti LNG-a, regionalne povezanosti i tržišnih mehanizama omogućuje EU da upravlja rizicima bez oslanjanja na jedan izvor ili jednu brojku – pa ni na razinu skladišta u određenom trenutku.
