Obaranje ruku je sport čija popularnost raste, a Hrvatska ima i svjetskog i parasvjetskog prvaka. Više od tristo natjecatelja okupilo se u viteškom gradu Sinju kako bi se doznalo tko je najjači. Posebna gošća bila je višestruka svjetska i europska prvakinja u obaranju lijevom i desnom rukom. Izazvao ju je gradonačelnik Miro Bulj, a vrijedi li ovdje ona ''Tko je jači, taj tlači!'', saznajte u priči Nove TV.
Barbora Barcijova petnaest puta bila je prvakinja svijeta i četrnaest puta prvakinja Europe pa je zasluženo ovog vikenda u Sinju, u mnoštvu snažnih muškaraca, ponijela titulu najveće zvijezde.
''Ovim sam se predivnim sportom počela baviti prije deset godina, još u srednjoj školi u Slovačkoj. Iza mene je deset godina treninga i natjecanja, a danas smo ovdje i postala sam legenda ovog sporta.''
Trenira, kaže, svaki dan, a jedini joj je problem pronaći dostojne sparing-partnerice.
''Moram trenirati s muškarcima i to je super. Imamo puno dobrih obaračica ruke u Slovačkoj, ali one su u nižim kategorijama. Pa morate trenirati s muškarcima? Da. I tko pobijedi? Pola-pola.''
Jedini koji se sigurno može bez problema suprotstaviti Barbora jest aktualni svjetski prvak, naš Ličanin sa zagrebačkom adresom, Rino Mašić, koji je već postigao goleme uspjehe, iako ima tek 21 godinu.
''Svi s tatine strane obitelji bavili su se obaranjem ruku i tako započeli obaranje u Hrvatskoj, pa sam i ja krenuo za njima. Kako izgledaju blagdani kod vas kući? Ima jedan ovakav stol, pretpostavljam? Da, i onda se gleda tko je jači i taj može dobiti najviše za jelo!''
Barbora u Sinj, doznali smo netom prije početka natjecanja, nije stigla slučajno.
''Ovaj put došla je isključivo zato što mene svake godine gradonačelnik nekako izazove i svaki put me pobijedi jer je jači od mene, ali mislim da ovog puta imam dostojnog protivnika za njega.''
''Evo, kaže gradonačelnik da će izazvati prvakinju, koje mu vi šanse dajete? Uf! Jako niske, ali to sigurno nije sramota izgubiti od Barbore'', dodaje Rino.
Iako se gradonačelnik viteški držao, dojam je bio kako je Barbora samo čekala mig organizatora da dovrši posao.
''Mi Sinjani smo uvijek džentlmeni prema ženama, tako da sam ovaj put svjetskoj prvakinji pustio da pobijedi jer mi je bilo neugodno pobijediti ženu'', kaže Bulj.
Da, sigurni smo da je to istina. Bilo kako bilo, međunarodni tim sudaca pazio je da sve bude pošteno.
''Ruke moraju biti uspravne, zglobovi moraju biti uspravni i položeni u sredinu. Važno je ne krenuti ranije. Je li to težak posao? Da, to je jako težak posao, ali ga volim'', kaže Matuš Hlubik.
Obaranje ruku posebno je atraktivno i parasportašima koji se svake godine priključuju ovom sportu u sve većem broju.
''Inače se bavim još i paraatletikom, ali nekako me zainteresirao i ovaj sport da si upotpunim vrijeme i evo… preraslo je u nešto više'', govori Ani Jelenić, paraobaračica.
''Kad sam probao, odmah sam se zaljubio. Svatko ima nešto, meni je to obaranje i sad sam u sportu četrnaest godina i ne bih ga se odrekao ni za što. Što se tiče finesa, mislim da je kao u svakom sportu – nije sve u fizičkoj spremi, mora biti i tehnike'', kaže za Novu TV paraobarač Luka Drokan.
''Zbog društva i veselja i tako. Skupilo se 300 ljudi u Sinju, jesi očekivao ovako velik broj ljudi? Nisam baš očekivao ovoliko. Je li se ti natječeš? Jesam. Je li ti sad trema? Da! Nema veze, zbog toga ćeš biti jači! Da!''
Tko je najsnažniji muškarac ili žena svijeta – pitanje je koje nikada neće izgubiti na aktualnosti pa ne čudi strelovit uspon ovog sporta.
''Krenuli smo prije 17 godina s tri kluba, a danas smo na 26 klubova. Krenuli smo s desetak natjecatelja, a danas smo na šeststo natjecatelja. Njih 330 je u Sinju, tako da mislim da je budućnost obaranja jako dobra!'', kaže Aleksandar Jakovac, predsjednik Hrvatskog saveza za obaranje ruku.
A Hrvati će, kao i u svakom sportu, nastaviti prkositi izgledima te držati svjetski vrh – još samo da nam je i jedna Barbora.
