Je li to zbog našeg "balkanskog mentaliteta", ili je stvarno većina generacije takva – hm, ne znam. Ali ono što znam jest da prečesto preuveličavamo jedan loš trenutak, a zanemarujemo sve one male, dobre trenutke u fitnessu – ali to možemo preslikati i na naš svakodnevni život.
U fitnessu, u procesu transformacije tijela, u radu na svojim navikama, prečesto se kritiziramo i kažnjavamo.
Zeznemo jedan obrok, "loše pojedemo", i to nam odmah poremeti dan – osjećamo se loše. A primjerice, ako se tri mjeseca pridržavamo dobrih prehrambenih navika, taj dio zanemarujemo, ne vrednujemo, ne hvalimo.
Postani zadovoljniji
Jedna loša situacija ili jedan loš obrok ne čini ništa loše i ne može uništiti sve dobro što smo prethodno napravili.
Preskočimo trening i oko toga stvaramo dramu, a ne veličamo činjenicu da smo šest mjeseci redovno dolazili i odrađivali treninge. Previše, baš previše je pesimizma – nerealnog pesimizma – koji se u našem svakodnevnom životu preslikava na sve sfere. Nažalost, takvo stanje nas vodi u poremećaje i krajnosti.
A cilj svih zadataka u životu, pa tako i fitness zadataka, jest da postanemo ispunjenija i zadovoljnija osoba.
