Povijesni obalni grad u južnoj Hrvatskoj uz Jadransko more, služi kao ključno urbano i kulturno središte dalmatinskog područja. Okružen Dinarskim Alpama i stjenovitom, nepravilnom obalom, područje kombinira gustu urbanu izgradnju s grubim vapnenačkim krajolicima i dijelovima mediteranske vegetacije. Njegova obalna lokacija podržava pomorski promet, turizam i regionalnu gospodarsku aktivnost, a istovremeno čini područje osjetljivim na okolišne pritiske, stoji između ostalog u opisu slike dana na stranicama europskog satelitskog programa Copernicus.
- Ova slika, snimljena jednim od satelita Copernicus Sentinel-2 11. travnja 2026., prikazuje izgrađeno područje Splita, vidljivo u crvenim i svijetlosivim tonovima, koje se proteže duž obale i okolnih zaljeva.
Jadransko more pojavljuje se u tamnoplavoj boji. U unutrašnjosti, svijetlo zelena područja ukazuju na aktivnu vegetaciju, dok okolne planine prikazuju prigušene smeđe i zelene nijanse, odražavajući rijetku vegetaciju i kameniti teren.
Kopernikovi podaci podržavaju detaljno praćenje širenja obalnih urbanih područja, promjena u pokrovu zemljišta i okolišnih uvjeta, doprinoseći održivom planiranju obale i regionalnom upravljanju - stoji na stranicama Copernicus.
Fotografija snimljena danas, u razdoblju intenzivne proljetne vegetacije, jasno pokazuje stvarno stanje dalmatinskog zaleđa bez uljepšavanja i bez skrivanja. Upravo u ovo doba godine, kada priroda buja i zelenilo najviše dolazi do izražaja, najlakše je uočiti razliku između obnovljenih i devastiranih područja.
Na snimci se tako izrazito vidi što je doista obraslo, a što je ostalo gola, spaljena ili ogoljena površina. Ogromni dijelovi Mosora, Peruna i Kozjaka danas djeluju gotovo beživotno posljedica su to brojnih požara koji su kroz godine harali tim područjima, ali i kontinuiranog ljudskog djelovanja koje je dodatno ubrzalo degradaciju krajolika.
Ipak, slika nije u potpunosti crna. Postoje i dijelovi koji prkose takvom trendu. Zelene oaze poput Marjana i Majdana, kao i manji dijelovi padina Kozjaka i Peruna, pokazuju da se priroda može oporaviti kada joj se pruži prilika – i kada izostane destruktivni utjecaj čovjeka.
Ova fotografija, nastala u idealnom trenutku za procjenu vegetacije, ne ostavlja puno prostora za interpretaciju. Kontrast između zelenih i ogoljenih površina jasniji je nego ikad i istovremeno upozoravajući.
