Mladi šibenski arhitekt i urbanist Josip Klarić nakon pet godina studiranja i godinu dana rada u Splitu vratio se u svoj rodni grad gdje radi u arhitektonskom uredu. Kaže da se na taj potez odlučio jer grad pod Marjanom nije pristupačan za mlade ljude koji se tamo nisu rodili i naslijedili stan.
Za njega je ostanak u Splitu bio financijski nemoguć jer je za vrijeme studija tijekom ljetne sezone uvijek trebao iseljavati iz unajmljenog stana. Kada se zaposlio cijene najma stana bi se tijekom sezone gotovo udvostručile i više to nije mogao financijski pratiti, pa se odlučio na povratak u rodni grad.
I danas mu na određeni način nedostaje učenje, ali i svakodnevna interakcija s profesorima iako drži kako je njegovo zanimanje dosta specifično jer arhitekti nikad ne prestaju studirati već uče tijekom cijele karijere. Smatra da tijekom studiranja imaju priliku učiti iz prve ruke od profesora koji im prenose svoje znanje i iskustva, a nakon studija su prepušteni sami sebi i koliko su ambiciozni toliko će se nastaviti razvijati, te učiti i dalje. Zato i dan danas dalje uči i razvija se što više može, jer glavna mu je krilatica da ti sve mogu uzeti, ali znanje ne.
- Dobitnik sam Rektorove i Dekanove nagrade za izvrsnost, a na našem fakultetu postoje projektantske radionice na svakom semestru gdje se isto dodjeljuju nagrade najboljim studentima. Tako sam na trećoj godini na kolegiju završnog rada isto dobio nagradu za najbolji projekt. Arhitektura je jako teška, iziskuje puno uloženog vremena, ali uz nekakav urođeni talent s osjećajem za prostor formula za uspjeh bi bila voljeti to što radiš. Na kraju dana nam ništa nije teško jer nas to ispunjava i imamo unutarnji osjećaj zadovoljstva.
Prosjek ocjena mu je bio 4,96 i danas kao arhitekt pristojno zarađuje. Kaže da bi se odvažio podići kredit za riješiti stambeno pitanje. Shvaća da su u Hrvatskoj plaće izrazito loše i da se s njima teže živi, ali isto tako drži da je zbog toga iseljavanje iz zemlje linija manjeg otpora jer ako je netko dovoljno ambiciozan uspjet će ostvariti svoje snove u kojoj god državi da se nalazi.
Uvjeren je da mu je studiranje dalo prostor za razvoj kritičkog razmišljanja o svemu što vidi, čuje i pročita. Čitavo studiranje, smatra, mladu osobu potiče na analizu i propitivanje različitih stavova i svega onoga što čuju i nauče. Tako mladi ljudi razviju sposobnost rješavanja problema i donošenja odluka na temelju kritičkog preispitivanja.
- Arhitekt sam odlučio postati vrlo rano, a razlog tome jest to što nam arhitektura omogućava da kreiramo prostore oko sebe i sagledavamo probleme koji izlaze van uobičajenih gabarita. Arhitektura producira nekakve zanimljive životne stilove i njeni korisnici se involviraju u arhitekturu, te možemo reći da arhitekturom na neki način imamo utjecaj na kreiranje života korisnika. U arhitekturi nema krivog ili pravog odgovora, ona se ne može sagledati kao nekakva jednadžba za koju postoji formula već arhitekt mora sam sebi postavljati jako puno pitanja i tražiti za njih odgovore, a upravo to je ono što me oduvijek intrigiralo.
Tema njegovog diplomskog rada utemeljena je na tezi širenja grada kroz vremenski aspekt i kako arhitekt, odnosno urbanist može u sadašnjosti omogućiti nešto što ne može predvidjeti u budućnosti. Suvremeni grad ne širi se isključivo teritorijalno, nego sve više kroz prostorno-vremenska preklapanja i uvijek iznova korištenja zatečenog. Pokušao je sam sebi postaviti pitanje kako omogućiti slobodu za planiranje prostora u budućnosti, a da ju istovremeno drži pod kontrolom sa nekim postavkama koje će odrediti u sadašnjosti. Nije ga interesiralo uzeti neku najlakšu kuću i isprojektirati je već je težio nečem višem i pokušao dati odgovore na neka kompleksnija pitanja.
Iako se nekada bavio sportom danas odvoji slobodno vrijeme za digitalnu fotografiju zbog koje provodi vrijeme na otvorenom i kamerom bilježi trenutke u prostoru koji ga zaintrigiraju. Ti trenuci koje dokumentira kamerom drugim su ljudima možda na prvu nerazumljivi. Trenutno se priprema za putovanja u mjesta koja imaju arhitektonska djela i o kojima je učio tijekom studiranja, a koje nikada nije imao priliku uživo posjetiti.
- Vrlo često su motivi mojih fotografija arhitektura, ali i motivi mrtve prirode koji me u tom trenutku zaintrigiraju. Zapravo vrlo rijetko fotografiram nešto što se u potpunosti može razaznati što je to nego je to neki detalj koji me u određenom trenutku privuče. Ako se dublje uđe u tu fotografiju onda se razazna što to zapravo jest na njima, ali nikako to nisu bazične fotografije nekog određenog objekta.
