U svakodnevnom životu čovjeka podosta je povezanosti potrebno za uspješan dan, od različitih trenutaka, događaja i svega onoga što se zbroji unutar 24 sata. Isto tako, čovjekova ljeta i zime oduvijek su bili povezani s vremenskim prilikama. Iako ih nije uvijek razumio, imao je želju da ih spozna i shvati, jer važno mu je kakvo će vrijeme biti. Za taj dio čovjekovog interesa važne su meteorološke postaje na kojima se bilježe vremenske pojave.
Za ovu priču o temperaturama zraka, tla, padalinama i svemu što se unosi u svakodnevni meteorološki dnevnik novinari Ferate otišli su do Glavica, točnije do klimatološke postaje DHMZ-a za Cetinsko područje. U ugodnom okruženju, s pogledom na Piket čekali su ih domaćini, Marija i Dragan Milanović. Ovaj bračni par ove godine bilježi 20 godina bavljenja meteorologijom na navedenoj klimatološkoj postaji. Nije samo temperatura zraka u pitanju, mjeri se po cijeli dan i bilježi puno toga, kazuju supružnici Milanović pokazujući mjerene instrumente kojih je podosta ispod njihove kuće u tzv. meteorološkom vrtlu.
Nakon upoznavanja s potrebnim podacima što je za temperaturu, koja je naprava za temperaturu tla, koji je istrumnet za padaline, krenula je Draganova priča o meteorologiji na sinjskom području:
‘Prema onim saznanjima što se pisalo u dokumentima DHMZ-a organizirano mjerenje temperature i drugih meteoroloških mjerenja u Sinju je počelo 1886. godine i trajalo neku godinu. Potom se u dokumentima pojavljuje razdoblje meteorološkog mjerenja od 1894. do 1916. u prostoru duhanske postaje u Sinju. Detaljnije bilježenje podataka počinje 1949. godine na Piketu gdje je otvoren aerodrom za ovo dalmatinsko područje. Bila je to prava meteorološka postaja s djelatnicima i egzistirala je do 1967. do kada je ovdje bio aerodrom koji je potom izgrađen u Kaštelima’, pojašnjava nam Dragan, navodeći kako se nakon toga mijenja naziv meteorološke postaje, ali i lokacija:
‘Te 1967. godine tadašnja meteorološka postaje prestaje biti takva i postaje klimatološka s honorarnim motriteljem bez djelatnika i to kod kuće Mate Milanovića, ovdje u Glavicama Donjim. On je vodio tu postaju sve do kraja 2002. godine. Od prvog dana siječnja 2003. i nekih dvadesetak dana taj posao obavljao je Ljubo Erdelez. Nakon toga, od 24. siječnja te godine motritelj na klimatološkoj postaji postaje supruga Marija i sve do danas. Postaja je tu ispod naše kuće i vremenom se modernzirala. Bilo je i to važno na temelju potpisanog ugovora između Grada Sinja i DHMZ-a, na temelju toga do danas je opstala klimatološka postaja’, kazuje nam Dragan, koji je dugo godina radio u Službi motrenja i izvješćivanja u Sinju, do umirovljenja. Međutim, uvijek na ispomoći supruzi kada je trebalo popisivati u određenom vremenu sve potrebno za izvješća prema DHMZ-u.
‘Mjeri se dosta toga, od temperature zraka, vlažnosti, maksimalne i minimalne temperature. Moramo voditi podatke o smjeru i brzini vjetra, o oblačnosti, visini oblaka i vidljivosti. Svakako je tu i evidencija oborina, isparavanju vode i sl. Zanimljivi su i podaci koje dobijemo pregledom geotermometra, a to je temperatura tla. Mjerni instrumenti su na dubini od 2, 5, 10, 20, 30 i 50 centimetara. Inače, glavna mjerenja su nam u 7, 14 i 21 sat, ali određene pojedinosti bilježimo i u 13 i 20 sati. Naravno, evidentiramo i druge pojave koje se mogu dogoditi tijekom dana ili noći’, ističe Dragan.
Uz sve ove podatke koji su uvijek na dnevnoj evidenciji, puno se toga zanimljivog događalo i bilježilo, naglašava Dragan:
‘Prema podacima koje imamo najniža temperatura koja je zabilježena u Sinju bila je 1956. godine kada je izmjereno -24, 2 Celzijeva stupnja. Najtopliji ili najvrući dan zabilježili smo 2000. godine kada je izmjereno u jednom danu plus 39, 7 stupnjeva. Isto tako, bilježili smo i jedan podatak na tlu na dubini 5 cm, gdje je izmjereno -24, 1 stupanj,’ kazuje Dragan, a na pitanje o jednom nesvakidašnjem događaju vezanom za ovu klimatološku postaju i Piket uz mali smijeh je prepričao:
‘Bilo je to baš zanimljivo. Mi smo prije sve zbrajali, evidentirali i slali bi poštom u Zagreb, to bi njima služilo za mjesečnu statistiku. Međutim, valjalo je nekako dnevno izvještavati da se zna kakve su sve vrijednosti. Telefona nije bilo i kako to riješiti saznali smo preko Petra Vidaline, koji je tada bio jedan od vodećih ljudi za telefone u našem kraju, da ima vod telefonski do Piketa i slobodnih parica. Bilo je pitanje kako to dovesti ovdje do postaje. Problem je riješen na jednostavan način. Zamolio sam rođaka s jednoobraznim plugom da preoremo Piket i postavimo telefonski kabel. Bilo je to početkom lipnja 1992. godine. To smo učinili, postavili kabel i došao je telefon za ovu klimatološku postaju. Dogodilo se i to da je po prvi puta otkada se zna Piket preoran’, pojašnjava Dragan Milanović, navodeći da je ta telefonska linija služila za potrebe motrenja postrojbama HV-a iznad naših kuća, kao i zapovjedništvu naših postrojbi koji su bili u neposrednoj blizini.
Ostatak pročitajte na Ferati.
