Patricija Gašparini jedna je od natjecateljica na ovogodišnjoj Dori koja će 11. veljače u Opatiji pokušati izboriti plasman na Eurosong. Ona je relativno novo ime na našoj glazbenoj sceni, a koliko joj je stalo da uspije u estradnom svijetu, najbolje govori podatak da je zbog ostvarivanja glazbene karijere u Hrvatskoj ostavila sjajan posao u UN-u u Ženevi.
- Mislim da sam već kao beba imala u sebi taj živac za pokret, ples i glazbu. Učiteljica glazbene kulture u osnovnoj školi bila je prva koja je prepoznala moj talent. Krenuli su školski zborovi i dječji festivali, ali i ozbiljnija show natjecanja poput “Story Super Nova Junior”, a kasnije i show “Hrvatska traži zvijezdu” koji su me pripremali za prave velike televizijske nastupe, a koji uz blještavilo pozornice donose i neizbježnu tremu. Nju, na sreću, uspijevam držati pod kontrolom, u čemu mi pomaže i odličan odnos s publikom. Kada sam stigla u Ženevu, ubrzo sam počela i pjevati u disco-funk bandu ‘’Time Machine’’, s kojim sam nastupala za velike svjetske korporacije poput Nestlea, FIFA-e i za “Montreux Jazz Festival” - kazala nam je na početku druženja zanimljiva glazbenica sjajnog vokala i profesionalnog scenskog nastupa...
Na početku nam je kazala kako je došlo do toga da glazbom zamjeni diplomatsku karijeru...
- Oduvijek mi je bila želja raditi i živjeti u inozemstvu. Nakon završetka studija Pomorskog fakulteta u Rijeci, dobila sam posao u Ujedinjenim narodima u Ženevi. Rad u svjetskoj međunarodnoj organizaciji razbio je puno predrasuda i potpuno mi je proširio vidike. Kada si okružen ljudima iz različitih podneblja i šarolikih kultura, to te izgradi kao osobu. Međutim, ljubav prema glazbi nadvladala je uredski posao, a i želja da se vratim i ostvarim u svojoj zemlji također je presudila mom povratku u Hrvatsku. Nije lako zatvoriti jedna vrata, ali čim sam to učinila, otvorila su mi se druga pa tako se sada spremam na “Doru”, a nominirana sam i za regionalnu dodjelu glazbenih nagrada MAC. Pjesma ‘’Okus’’, koju sam radila zajedno s producentom Jakovom Zadrom, nominirana je u kategoriji za najbolji alternativni pop u regiji.
Lijepo je živjeti u Ženevi, ali ipak sam se vratila u Hrvatsku - kaže svestrana glazbenica Patricija i dodaje...
- Odlazak u Ženevu dogodio se u početku isključivo radi ljubavi, ali poslije su se i poslovno stvari posložile. U Ženevi nema puno Hrvata, tako da se pomalo osjećaš kao stranac, ali sam razvila jako puno prijateljstva. Svaka prekretnica je teška, ali je i neophodna. Tek kada izađemo iz zone komfora, nastupa rast. Svako razdoblje u životu nešto nas pokušava naučiti. Onaj tko želi biti bolja osoba, nešto iz toga nauči kako bi bio pametniji i hrabriji za dalje. Nakon dugogodišnje veze i života vani, naravno da postoji proces prilagodbe i taj neki strah ili pitanje ‘’što dalje?’’. Nedavno sam se vratila u Zagreb i prvi put u životu živim sama, ali osjećam da ću tek sada postati najbolja verzija sebe kako bih i privukla ljude meni slične.
Kakvi su vaši glazbeni planovi u skorijoj budućnosti?
- Nakon “Dore”, aktivno ću krenuti sa snimanjem sljedećeg singla, ali ću se prijaviti i na ostale glazbene festivale poput nadolazećeg Zagrebačkog festivala i ljetnog CMC festivala. Sada kada sam dobila svojih pet minuta, nikako ne želim stati. Sasvim je logično da nakon “Dore”, koja mi je dala vjetar u leđa, još više i usmjerenije radim na svojoj glazbi te polako, ali sigurno ostvarim svoje mjesto na našoj glazbenoj sceni.
Uskoro putujete i u Beograd, na dodjelu regionalnih glazbenih nagrada MAC...
- Ponosna sam što je moj rad prihvaćen izvan granica Hrvatske i što se moja glazba širi do novih ljudi. Vjerujem da će dodjela regionalnih glazbenih nagrada u Štark Areni u Beogradu biti spektakl i čast mi je biti dio tako velikoga glazbenog projekta.
Na kraju nam je istaknula da je surađivala s Severinom i, Senidah i mnogim zanimljivim glazbenim imenima te otkrila kakva želi biti u glazbenoj budućnosti ..
- Htjela bih biti jedan od najboljih performera i umjetnika na našim prostorima. Želim imati dobre pjesme koje će ljudi pjevati. Stvarno mislim da me disciplina, orijentiranost detaljima i iskustvo nastupanja na europskoj sceni, kao i rad s europskim izvođačima, izdvaja iz mase. Dovoljno sam zrela kao umjetnica da znam što želim, a što ne želim pjevati. Ne želim podilaziti vlastitim principima i pjevati nešto što ne želim kako bih lakše uspjela. Imam dovoljno toga pokazati, dovoljno energije, talenta i senzualnosti koja iz mene dolazi prirodno, ne volim ništa na silu, a vjerujem da publika to osjeti. Severina i Senidah su naše najveće regionalne zvijezde, voljela bih snimiti duet s nekom od pjevačica. Fali dobrih ženskih dueta, svi pamtimo duet Emilije Kokić i Nine Badrić – “Ja sam vlak”. To je za mene himna ženskog “empowermenta”, a upravo je to smjer kojim težim.
